Divlje deponije u južnim dijelovima Mostara predstavljaju ozbiljan ekološki problem
Deponija u Kosoru nastala je na ranijem majdanu iz kojeg se crpio pijesak i šljunak, a njena osjetljivost posebno dolazi do izražaja zbog blizine vodotoka rijeke Bune, koji se nalazi na desetak metara do same deponije.
Haris Spahić, stanovnik Kosora, govori nam da su na tom lokalitetu dvije divlje deponije te da bi bilo potrebno krenuti u njihovo saniranje.
"Pored deponije koja je nastala na bivšoj separaciji postoji i još jedna bliže aerodromu. Treba učiniti maksimum napora da se to sanira. Sam prizor je veoma loš, a i posljedice po okolinu su sigurno ozbiljne", govori nam Spahić.
Sve što bacimo u prirodu vraća se kao bumerang
O mogućim posljedicama struka ne želi spekulirati, ali su potrebna ispitivanja veoma skupa.
"Sigurno je da zbog krečnjačkog sastava tla, oborinske, a i podzemne vode donesu u vodotok hemijska jedinjenja sa samog smetljišta. Za ozbiljniju analizu i štetnost deponije po živi svijet u rijeci treba napraviti podrobniju analizu sastava samog otpada. Sasvim sigurno da je mikrobiološki utjecaj loš, samo je pitanje koliki je intezitet toga zagađenja. Nije isto ako se odlaže samo građevinski otpad ili se među odlaganim smećem može naći starih ljekova, baterija, akumulatora, motornog ulja i slično", govori nam Pavle Spasojević, magistar ihtiologije, biolog s Univerziteta Džemal Bijedić.
Spasojević napominje da pomenuta ispitivanja nisu jeftina, a da su rađena samo za rijeku Neretvu i to dosta davno.
"Sva slična istraživanja koja bi dala tačniju sliku utjecaja neke deponije na živi svijet u rijeci koštaju mnogo, ali su potencijalne negativne posljedice dalekosežne. Dolazak teških metala ili žive u rijeku do riba koje ih konzumiraju, vraća se kao bumerang, jer je riba dio naše ishrane. Analize za koje znam da su ispitivale kvalitet ribe rađene su samo za Neretvu, ne i za pritoke, a i to je bilo dosta davno. Nalaz na živu je tada bio negativan", dodaje Pavle Spasojević.
Educirati stanovništo
Spasojević, ali i ekolog Oliver Arapović slažu se da je izvor problema navika pretežno lokalnog stanovništva.
"Naše navike su loše, dijela stanovništva, naravno ne svih. Potrebno je mnogo više uraditi na edukaciji, kao i upozoravanju na potencijalne opasanosti. Ti južni krajevi Mostara pretendiraju da budu ozbiljna turistička odredišta, ali takve slike ne idu u tom pravcu", napominje Oliver Arapović iz Udruženja Majski cvijet.
Kosor je samo jedan lokalitet, Arapović navodi i niz drugih.
Odvoz smeća obavljati redovnije
"Na lokalitetu Čupova i Bunskih kanala, koji su od Kosora udaljeni nekoliko kilometara, ima nekoliko deponija, a posebno je težak slučaj s divljom deponijom u Baćevićima. Sve te deponije veoma su blizu vodotoka i predstavljaju ozbiljnu opasnost. Skoro da svako naselje ima nešto slično, nama je sigurno potrebno više napora sa svih strana da se stvar uredi", govori Arapović.
Nije odgovornost samo lokalnog stanovništva, nešto je i do javnih komunalnih preduzeća.
"Osim odgovornosti lokalnog stanovništva, trebalo bi učiniti i više na boljem odlaganju i odvozu smeća iz tih prigradskih područja. Na dosta tih lokacija, kontejnera za smeće ili ima malo ili nema nikako i onda ljudi idu linijom manjeg otpora. I odvoz smeća treba biti redovniji, često ćete vidjeti kontejner pretrpan smećem. Ako su takve scene česte po centru grada, onda je situacija u prigradskim područjima logično znatno lošija", zaključuje Arapović.
Divlje deponije razlog su i najružnijih slika koje grad Mostar i njegova okolina mogu prezentirati, a to su zavjese od plastičnih vrećica razbacane svuda okolo. Nema tog prolaznika ovim krajevima koji sa čuđenjem nije primijetio taj ružni kolorit na ulazima u grad, posebno uz magistralni put M17.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
