Do kada će BiH čekati na zakon o elektronskim medijima?

Ministarstvo prometa i komunikacija bilo je zaduženo za njegovu izradu i slanje u parlamentarnu proceduru.

Priča o zakonu o elektronskim komunikacijama i elektronskim medijima započela je još 2012. godine, kada je formirana prva radna grupa. Godine su prošle, a u praksi se ništa nije dogodilo zbog neslaganja da li treba dorađivati stari ili praviti novi zakon. Kasnije je, dvije godine nakon isteka roka za donošenje zakona ponovo formirana druga radna grupa koja se pomakla s mrtve tačke. Došlo se do forme nacrta zakona, ali je politika ponovo umiješala svoje prste te zakon nikada nije stavljen na dnevni red.

Usvajanje zakona najviše je blokirala Republika Srpska, čiji su se politički predstavnici protivili prvo tražeći zamjerke o zastupljenosti predstavnika iz RS-a u izradi prednacrta, a u konačnici i suštinski problem je jer RS smatra da se tu radi o famoznom prijenosu nadležnosti sa entiteta na državu.

Spomenuti zakon trebao bi riješiti više iznimno važnih pitanja, kako u oblasti komunikacija, koji podrazumijeva između ostalog i usvajanje jedinstvenog evropskog broja za hitne slučajeve 112, a tako i u oblasti elektronskih medija.

Poređenja radi, Zakon o elektroničkim medijima koji je Hrvatska izmijenila prije tri mjeseca riješio je važno pitanje u procesu suzbijanja govora mržnje. Tako je u Hrvatskoj, kao članici EU jasno definisan i postupak, odgovornost i sankcije za korisničke komentare ispod članaka na internet portalima.

Vlasnik medija, odnosno izdavač ukoliko ne želi biti kažnjen dužan je registrovati korisnika/komentatora i jasno naznačiti koje sankcije komentator može snositi za govor mržnje. Suština je da za govor mržnje u komentarima odgovaraju njihovi stvarni autori, a ne mediji. Medij je odgovoran za registraciju korisnika, dužan je upozoriti komentatora na vidljivom mjestu o sankcijama te jasno sarađivati sa pravosuđem u procesu suzbijanja govora mržnje.