Dodik je potpuno izgubio kompas: Ako je u RS-u toliko dobro, zašto prijeti ljudima koji ne daju otkaz u institucijama BiH?

Teško se sjetiti kome sve nije zaprijetio, kakvi su mu se imaginarni neprijatelji prikazali pred očima i koga sve nije optužio za svoj sudski proces. Dodik je zbog svog sudskog procesa odnosno prvostepene presude koja, ako bude potvrđena, mu zabranjuje političko djelovanja odlučio "sravniti sve".
Ako izuzmemo da je uvukao vladu i narodnu skupštinu da počine krivično djelo i udare na ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine, njegovo vrijeđanje običnih ljudi je potpuno novi nivo.
"Ako ostanu tamo, zabilježićemo ih kao trajne izdajnike našeg naroda i objesićemo to na pločama gdje god budemo mogli, u medijima i svugdje. Nećemo tolerisati izdaju ... Za Srbe tamo ima jedan broj mjesta i oni su te poslove dobili ne zato što su Einsteini, ne zato što su stručnjaci, nego zato što su Srbi. Ti mandati pripadaju srpskom narodu i RS-u, a ne njima.", zaprijetio je Dodik u subotu.
Tako je hiljadama ljudi, Srbima, koji rade u institucijama BiH poručio da su oni tamo samo jer su Srbi i ni zbog čega drugog. A ni to nije bilo dovoljno, pa im je zaprijetio odmazdom, javnim linčom u režimskim medijima, ako ga ne poslušaju i ne napuste svoja radna mjesta kada im on to kaže.
Da li se Dodik ikada zapitao, ako je on tako dobar entitetski predsjednik, a Republika Srpska tako dobro mjesto za život, zašto sada mora i javno prijetiti svim Srbima koji ga možda neće poslušati? Kako to da oni i dalje rade u institucijama BiH, kako da sami nisu "poletjeli" za Dodikovim idejama, kako baš sada trebaju napuštati institucije BiH kada je on prvostepeno osuđen...?
Svi politički neistomišljenici za Dodika su danas neprijatelji, izdajnici srpskog roda, a "samo on je Republika Srpska" i dostojan svega. Od opozicije traži blagoslov i podršku, a kada ga odbiju onda ih brutalno vrijeđa i napada.
Definicija o sumanutosti kaže da se sumanutosti razlikuju od pogrešnih uvjerenja po tome što zabludna uvjerenja ostaju nepromijenjena usprkos jasnim, razumnim dokazima koji govore suprotno.