Dodik potrošio čak 40 miliona KM na lobiranje u SAD-u, a ko će lobirati za državu BiH
Ovaj dokument rezultat je istraživanja i analize svih dostupnih ugovora koje je Vlada RS-a potpisivala s različitim lobističkim kompanijama u SAD-u, posebno od 2006. godine, kada je Milorad Dodik preuzeo vlast.
Istraživanje je pokazalo da su zvaničnici RS-a primarno željeli osigurati prisustvo i umrežavanje među vodećim donosiocima odluka u SAD-u, ali i onima na nižim nivoima za koje se nadaju da će jednoga dana doći do Capitol Hilla ili Bijele kuće.
Također, često su sarađivali s lobističkim grupama koje su pružale najkvalitetnije pravne savjete i analize Dejtonskog sporazuma. Poznati Dodikovi koncepti poput "slovo, a ne duh Dejtona", "Bosna i Hercegovina kao državna zajednica", "nezavisna RS u dejtonskoj BiH" samo su neki koncepti koji su formirani kroz ovu saradnju.
Osim direktnog lobiranja i susreta s utjecajnim zvaničnicima poput senatora, poslanika u Predstavničkom domu, šefa Trumpove izborne kampanje, glavnog Trumpovog stratega i sl., Dodik i njegov režim su željeli utjecati na najpoznatije svjetske medije, ali i povezivati se sa srpskom i jevrejskom dijasporom te predstavljati entitet RS kao plodno tlo za investicije.
"Najveći mit koji se formirao posljednjih godina jeste da je Dodik bacio 40 miliona KM, te da od ovih lobističkih aktivnosti nije imao ništa. Ove tvrdnje se 'dokazuju' činjenicom da je čak bio 'kažnjen' uvrštavanjem na crnu listu. Takve tvrdnje ne mogu biti dalje od istine. Dodik nije lobirao za svoj status i poziciju, nego za poziciju RS-a i budući status ovog entiteta. U tome je razlika između državotvornih projekata koji dolaze iz RS-a i manjka interesovanja koje je prisutno u Sarajevu", kazao je Ismail Ćidić, predsjednik organizacije BAC.
U cijelom ovom procesu, Dodikov režim pokrenuo je i tzv. "Ured RS-a", koji de facto služi kao alternativa Ambasadi Bosne i Hercegovine u SAD-u, posebno onda kada ambasadora nije postavio kadar SNSD-a u Predsjedništvu BiH. Na taj način entitet RS imitira državu i, uz ostale lobističke aktivnosti, provodi alternativnu vanjsku politiku iako za to nema ovlasti.
Iako je teško utvrditi direktne uzročno-posljedične veze u procesu lobiranja, jer mnoge varijable nisu javno dostupne, ovaj izvještaj pokazuje da je Dodik svojim lobističkim aktivnostima osim susreta s utjecajnim zvaničnicima te povezivanja sa srpskom i jevrejskom dijasporom, dobio i ukidanje stranih sudija iz Suda Bosne i Hercegovine, ali i mehanizam koordinacije kojim su entiteti, pa čak i kantoni dobili značajne uloge u vanjskopolitičkom odlučivanju u procesu pristupanja EU.
"Cilj ovog izvještaja bio je ne samo da pokaže posljedice antibosanskog lobiranja u SAD-u, nego i da upozori bh. zvaničnike da se trenutna situacija s Bidenom na čelu SAD-a mora iskoristiti agresivnom vanjskom politikom i agresivnim ulaganjem u lobiranje u SAD-u. Dodik to vrlo dobro zna i vješto to koristi. U jednom periodu bili su čak pri vrhu liste najvećih investitora u ove aktivnosti, ispred mnogih bogatih i moćnih država", zaključuje Ćidić.
Kompletan izvještaj je dostupan ovdje.
