Dodikov intervju iz 1990. godine otkriva njegovu tadašnju viziju BiH: 35 godina poslije je "druga priča"
Reformisti, čiji je Dodik tada bio član, zagovarali su modernizaciju, tržišnu ekonomiju, demokratizaciju društva i očuvanje Jugoslavije kroz reforme, suprotstavljajući se nacionalističkim strankama koje su tada jačale širom bivše države.
Dodik se tada predstavljao kao glas mladih, progresivnih snaga koje su, barem prema tadašnjim izjavama, vjerovale u evropsku budućnost Bosne i Hercegovine unutar tadašnje Jugoslavije.
Njegove tadašnje izjave odražavale su potpuno drugačiji ton i političku orijentaciju u odnosu na ono što danas propagira kao lider Republike Srpske. Pregledom njegovih izjava iz tog vremena i poređenjem s današnjim stavovima, uočava se drastična promjena političkog narativa.
Dodik 1990: Multietnička BiH kao evropska država
U intervjuu iz novembra 1990. godine, Dodik je govorio o potrebi ekonomske stabilizacije, demokratizacije i očuvanja Bosne i Hercegovine u sklopu reformisane Jugoslavije. Kritizirao je primitivizam, nacionalističku retoriku i politiku podjela, zagovarajući modernizaciju, tržišnu ekonomiju i političku stabilnost.
Tadašnji Dodik je smatrao da građani Bosne i Hercegovine, bez obzira na nacionalnu pripadnost, trebaju raditi na zajedničkoj budućnosti. Govorio je protiv podjela i etničkih isključivosti, insistirajući na potrebi stvaranja demokratskog društva koje će biti utemeljeno na evropskim vrijednostima. Njegov politički diskurs bio je usmjeren na reforme, ekonomski napredak i smanjenje utjecaja retrogradnih snaga koje su težile podjelama.
U tom intervjuu, Dodik je jasno izrazio zabrinutost zbog rasta nacionalističke retorike i istakao kako političke elite pokušavaju destabilizirati Bosnu i Hercegovinu kroz izazivanje straha i podjela među narodima.
Naglašavao je važnost ulaganja u ekonomiju, infrastrukturni razvoj i ekološku održivost, dok je političku isključivost i etnonacionalizam smatrao pogubnim za budućnost zemlje. Tadašnji Dodik je podržavao ideju da Bosna i Hercegovina bude zemlja u kojoj svi narodi imaju jednaka prava, gdje se nacionalizam treba potisnuti zarad zajedničkog dobra.
Dodik danas: Separatizam i negiranje BiH
Danas, više od tri decenije kasnije, Milorad Dodik je jedan od najglasnijih zagovornika podjele Bosne i Hercegovine. Kao lider Republike Srpske, otvoreno prijeti secesijom, negira postojanje bosanskog identiteta i aktivno radi na podrivanju državnih institucija. Umjesto tadašnje priče o demokratiji, modernizaciji i evropskim vrijednostima, njegov politički diskurs danas se zasniva na jačanju separatističke politike i bliskim vezama s nacionalističkim krugovima u Srbiji i Rusiji.
Današnji Dodik ne samo da negira Bosnu i Hercegovinu kao funkcionalnu državu, već aktivno podriva njen suverenitet i teritorijalni integritet. U javnim nastupima često iznosi tvrdnje da je Bosna i Hercegovina "nemoguća država" i da je jedino rješenje "mirni razlaz", što de facto znači osamostaljenje Republike Srpske.
Njegova retorika danas je dijametralno suprotna onome što je govorio 1990. godine. Umjesto zalaganja za evropske vrijednosti i reforme, Dodik se sada oslanja na retrogradne politike, negira genocid u Srebrenici, glorificira osuđene ratne zločince i koristi populističku retoriku kako bi održao vlast u entitetu kojim vlada.
Njegova politika danas je obilježena stalnim krizama koje svjesno proizvodi, blokadama državnih institucija i retorikom sukoba. Dok je 1990. godine govorio o ekonomiji i napretku, danas sve više koristi nacionalističku retoriku kako bi skrenuo pažnju sa stvarnih problema u Republici Srpskoj, poput ekonomske stagnacije, odlaska mladih i korupcije.
Politička metamorfoza iz pragmatičnih u destruktivne ciljeve
Ovakav zaokret u političkom stavu Milorada Dodika postavlja ključno pitanje – da li su njegovi tadašnji pogledi bili iskreni ili su predstavljali samo pragmatičnu prilagodbu političkom trenutku? Ako je 1990. godine govorio o zajedništvu, demokratiji i reformama, a danas zagovara podjele i negira Bosnu i Hercegovinu, jasno je da njegov politički pravac nije vođen principima, već ličnim interesima i političkim kalkulacijama.
Dodikova transformacija iz reformiste u nacionalistu može se posmatrati kroz prizmu političkog oportunizma – prilagođavanja dominantnoj političkoj klimi zarad održanja moći. Kada su reformisti imali političku snagu, bio je njihov glasnogovornik, a kada su nacionalisti preuzeli primat, on se transformisao u njihovog najglasnijeg zagovornika.
Ono što ostaje nepromijenjeno jeste činjenica da je Bosna i Hercegovina opstala uprkos svim političkim izazovima, dok je Dodik od zagovornika zajedništva postao simbol destruktivne politike koja se hrani podjelama. Ironično je da su ideje koje je nekada osuđivao danas kamen temeljac njegove političke agende.
Njegova trenutna politika možda donosi kratkoročne političke poene unutar entiteta kojeg vodi, ali dugoročno ostavlja Republiku Srpsku izolovanu i sve dalje od bilo kakve stabilnosti i napretka.
