Dodikov pristanak na izmjene Izbornog zakona najizgledniji je ako HDZ politički profitira
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine započeo je proces izlaska Republike Srpske iz mirovnog sporazuma potpisanog 1995. godine u Dejtonu, s posljedicama koje je nemoguće u ovom trenutku jasno procjeniti. Dodik, formalno-pravno, ne može uništiti državne institucije, ali ih može zaključati, blokirati i obesmisliti stvarajući novu realnost na terenu, u kojoj one ne bi u stvarnosti mogle djelovati na prostoru RS-a, a da to ne dovede do oružanog konflikta i do sigurnosne krize koja može potrajati godinama i decenijama.
Uprkos tome, specijalni američki predstavnik za reformu Izbornog zakona Matthew Palmer i direktorica u Evropskoj službi za vanjske poslove za Evropu i srednju Aziju Angelina Eichhorst najavili su svoj dolazak u Sarajevo u srijedu s ambicijom da završe ranije započeti posao. Eichhorst je već obavila razgovor s Dodikom, Draganom Čovićem i Bakirom Izetbegovićem i pozvala na "dogovor", po uhodanoj matrici dijela međunarodnih predstavnika da Dodikove jednostrane poteze i urušavanje državnih institucija predstave odgovornošću svih političkih faktora u državi.
Razgovori s Dodikom, nakon što su ukazom predsjednice Republike Srpske odbačene Inzkove izmjene Krivičnog zakona, a malo kasnije donesen Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima u Narodnoj skupštini RS-a, kojim su osporene nadležnosti države, dokaz je neozbiljnosti međunarodne zajednice, koja njegovoj politici još jednom daje legitimitet.
U vezi s najavljenim razgovorima i Dodikovim blokadama u međuvremenu se oglasio i premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković.
Pozivajući na smirivanje situacije u BiH, Plenković je inicirao raspravu o BiH u kojoj su učestvovali kancelarka Angela Merkel, Premijer Mađarske Victor Orban, premijer Slovenije Janez Janša i drugi, koji su navodno "svjesni napetosti situacije". Isto tako navodno svi nabrojani s oprezom i neodobravanjem čitaju Dodikove poruke u pogledu funkcionisanja Bosne i Hercegovine. Međutim, uprkos svemu tome, Plenković je istakao da je prvo i najvažnije omogućiti Hrvatima da biraju svoje predstavnike na "legitiman način u institucije BiH", i kako vjeruje da će razgovori iduće sedmice ići u tom smjeru.
Sve to dolazi u trenutku dok predstavnici HDZ-a i HNS-a opravdavaju poteze Milorada Dodika i krivicu prebacuju na bosanski politički faktor, što je samo nastavak strateške saradnje HDZ-a i SNSD-a, koja traje godinama, a koja ima neupitnu podršku u politici nama susjednih država, o čemu smo ranije detaljno pisali. Govoriti da je u ovom momentu zbog Dodikovih postupaka to neslaganje u bilo kojoj mjeri manje, odraz je političkog sljepila ili zlonamjernosti.
U tom smislu predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je izjavio da se Srbija i Hrvatska u vezi s Bosnom i Hercegovinom "slažu 90 posto".
Potezima i destruktivnoj politici Milorada Dodika, koja se u posljednje vrijeme počinje materijalizovati, na određeni način doprinio je i bosanskohercegovački HDZ, a Republika Hrvatska indirektno. Dodikova avantura u vezi s "vraćanjem nadležnosti" ne dolazi u pravi trenutak za interese Hrvatske, jer prebacuje fokus s Izbornog zakona i sada ga Hrvatska, uz pomoć međunarodnih pregovarača, u puno opasnijoj formi pokušava vratiti.
Argumentacija međunarodnih pregovarača i Hrvatske mogla bi ići u smjeru da dogovor bosanske i hrvatske strane predstave političkom potrebom, s obzirom na Dodikovo djelovanje, jednako onoj ratnoj koja je dovela do Washingtonskog sporazuma potpisanog 1994. godine, odnosno stvaranja zajedničkog fronta naspram srpske strane. Da bi se to postiglo, tražit će se od SDA i Bakira Izetbegovića da popusti i "da nešto Hrvatima", odnosno Dodikove ucjene iskoristit će za dodatni pritisak na bosansku stranu. Šanse da Dragan Čović popusti u vezi s nadležnosti domova naroda su minimalne, jer on zahtijeva upravo suprotno, proširenje istih te postoji velika mogućnost da se okvir razgovora svede na promjenu Izbornog zakona u dijelu koji se odnosi na Predsjedništvo BiH.
U toj paralelnoj stvarnosti prepuštanje srpsko-hrvatskom bloku jedine državne institucije u kojoj bosanski politički faktor ima većinu (Predsjedništvo BiH) i jedine koju nije moguće blokirati nedolaskom na sjednice ili napuštanjem pozicije, rješenje je problema. Međutim, pritisak HDZ-a koji se manifestuje kroz ucjene i blokade, promjenom Izbornog zakona kojom bi HDZ osigurao jednog člana Predsjedništva BiH, može biti samo privremeno smanjen, do novog povoljnog trenutka u kojem će se tražiti kontrola domova naroda.
Svako parcijalno rješenje u kojem se ne dobija ništa, a daje sve, za isto tako nesigurnu budućnost, baš kao i trenutak u kojem se nalazimo, predstavlja katastrofalan politički poraz. Dogovor ima smisla samo u slučaju sveobuhvatnog dogovora, koji bi zakonski spriječio bilo kakvu blokadu institucija Federacije BiH kroz Dom naroda.
Baš kao što su Dejtonskim mirovnim sporazumom državne institucije eutanizirane, danas hrvatsko-srpski blok na sve moguće načine nastoji trajno eutanizirati i federalne, stavljajući bosanski politički faktor u potpunu blokadu. Dodikov pristanak na izmjene izbornog zakona, u bilo kojoj formi, moguć je samo ako HDZ bude imao korist od toga.
