Dođoh, vidjeh, napisah knjigu: Historiju sarajevskih tramvaja i trolejbusa najbolje poznaje jedan Čeh

Priprema druge verzije knjige, ovaj put na bosanskom i češkom jeziku, trajala je više od dvije godine. Izdavanje knjige na bosanskom i češkom Jan je finasirao lično, iako je bilo određenih obećanja da će mu institucije pomoći.

"U svakom slučaju, ovo je prema mojim dosadašnjim informacijama prvi rad koji se tako detaljno bavi sarajevskim javnim saobraćajem. Trenutno knjiga postoji na četiri jezika: njemačkom, engleskom, bosanskom i češkom. Do sada su se radile samo monografije firme GRAS koje sam sve pročitao, počevši od 1970-ih godina. Nažalost, u njima ima previše politike u vezi sa političkim režimom vladajućim u ono ili ovo doba pri čemu su u njima izostavljene neke važne činjenice", kaže Jan.

Sarajlije se i danas voze u čehoslovačkim tramvajima

Sarajevski gradski saobraćaj itekako je povezan sa Češkom. Čehoslovački tramvaji po sarajevskim šinama voze od 1967. godine.

"Ti prvi tramvaji iz Češke su već u vrijeme Olimpijade bili rashodovani. To su bili oni kratki tramvaji, bez zgloba. Do danas se mogu vidjeti u Pragu, Bratislavi, ali i u Zagrebu i u drugim gradovima. Od 1973. do 1983. godine su u Sarajevo stizali oni zglobni dvodijelni tramvaji sa žutim sjedištima i mnogi stvarno voze sve do danas! Naprimjer, ako vidite na šinama tramvaje garažnih brojeva 201 ili 202 oni su stvarno stigli 1973. godine iz moje zemlje. Čehoslovačka industrija je tada bila fokusirana na izuzetno izdržljive proizvode sa malom potrebom održavanja, jer je Sovjetski savez, najveći kupac tih proizvoda, uvijek bio 'drugačiji svemir' u odnosu na srednju i istočnu Evropu. Neki kroz šalu kažu da tamo 'tramvaji voze gdje kod nas traktor ne bi mogao'", priča Jan.

Šta se proizvodnje vozila tiče, u 1980-im godinama u sarajevskoj firmu Energoinvest-Vaso Miskin Crni, u kooperaciji sa čehoslovačkom Škodom, proizvedeno je nekoliko desetina trolejbusa. Umjesto uvoza gotovih proizvoda ovi trolejbusi bili su plod razmjene znanja sarajevskih i čehoslovačkih inžinjera.

Od kraja 1990-ih godina, dio čehoslovačkih tramvaja je prerađen u sklopu projekta SATRA (Sarajevski tramvaj).

"U kooperaciji sa češkim firmama te sa firmom Siemens dio tramvaja je temeljito modernizovan direktno u Sarajevu. Od starog tramvaja je ostala ustvari samo skela karoserije i dijelovi postolja. To su oni sarajevski tramvaji koji imaju čelo kao 'kobra', moderno, i neki imaju i niskospodni srednji dio. Dakle to je dokaz da u Sarajevu ima stručnog i sposobnog kadra. Nažalost, za proizvodnju novih modernih tramvaja potrebna bi bila jedna kompletna fabrika, to već nije moguće uraditi u postojećim pogonima", dodaje Jan.

Tramvajska vozila mogu bez problema služiti putnicima i 60 godina, što se vidi na trenutno najnovijim sarajevskim tramvajima marke Düwag - poklonu iz turske Konye, nastavlja Jan.

"Sarajevo je treći grad gdje oni služe. Ova vozila su mnogo starija od najstarijih čehoslovačkih tramvaja ikad isporučenih Sarajevu. Nažalost, za razliku od dosadašnjih sarajevskih tramvaja, ovi njemački pa turski tramvaji su bili uvijek odlično održavani pošto je bilo sredstava za to. Uz dobro održavanje, skoro svako tramvajsko vozilo je neuništivo. U Milanu voze veoma simpatični tramvaji u normalnom linijskom prevozu, koji su proizvedeni 1928. godine", pojašnjava Jan za Klix.ba.

Jan je istražujući historiju sarajevskih tramvaja i trolejbusa došao i do veoma interesantnih i malo poznatih podataka.

Sarajevo nije prvi grad sa tramvajima, ali ste trolejbuse imali 1939. godine

"Bio sam veoma iznenađen kada sam saznao da se trolejbus u Sarajevu pojavio već 1939. godine! Dakle Sarajevo je bilo puno naprednije od Zagreba ili Beograda! Nažalost, projekt trolejbuskog saobraćaja je propao iz političkih razloga", kaže Jan.

Ipak, Jan na neki način i ruši jednu od najomiljenijih sarajevskih legendi – onu o prvom električnom tramvaju.

"Omiljena sarajevska urbana legenda kaže kako je Sarajevo bilo prvi grad sa tramvajem. To je, naravno, glupost. Desetine gradova širom Evrope i svijeta su imale konjski te električni tramvaj prije Sarajeva. Sarajevo je bilo četvrti grad Austro-Ugarske sa električnim tramvajem. Koliko je poznato, Sarajevo je bilo prvi grad na svijetu u kojem je vozila uskotračna električna lokomotiva, koja je vozila teretne vagone od tadašnje željezničke stanice na Dolac Malti sve do ulice Ferhadija", pojašnjava Jan dodajući da je slučajno otkrio kako je već krajem 19. stoljeća predložena elektrifikacija željeznice od Baščaršije do Ilidže što znači da je ideja električnog šinskog saobraćaja od Ilidže do Baščaršije stara preko 100 godina.

Sarajevski trolejbusi su, prema Janovim istraživanjima, "dijete" jedne velike legende, i to direktora Energoinvesta i gradonačelnika Sarajeva, gospodina Emerika Bluma, koji, smatra Jan, zaslužuje puno više prostora u bh. javnosti.

Za današnju situaciju u javnom gradskom saobraćaju Sarajeva Jan kaže da je, nažalost, strašna.

Nijemci su vam se divili prije 40 godina, danas imate saobraćajni pakao

"Imam priliku da putujem, i kada ulazim u tramvaj, naprimjer u Pragu, u Brnu, u Dresdenu, Berlinu, ali i brojnim poljskim ili mađarskim gradovima, osjećam se kao u saobraćajnom raju. Ulazeći u sarajevski tramvaji osjećam se kao u saobraćajnom paklu. Moji poznanici kažu da njihov utisak o sarajevskom javnom prijevoza isti kao npr. u nekim ukrajinskim gradovima nedugo prije ukidanja istog. Zbog politike, loših, nekompetentnih i pokvarenih osoba u politici, katastrofalnog ekonomskog stanja, Sarajevo je, nažalost, trenutno grad sa najlošijim javnim prijevozom u Evropi. E sad, prije samo 40 godina su Nijemci iz Zapadne Njemačke su u stručnim časopisima pisali o Sarajevu kao o primjeru efikasnog, brzog i dobrog tramvajskog saobraćaja", kaže Jan.

Jan dodaje da poznaje mnogo stručnih i solidnih radnika GRAS-a koji se stide zbog ovog stanja, ali sarajevski javni saobraćaj decenijama je talac i plijen političara i u tome je, smatra Jan, osnovni problem.

"Privatizacija nije nikakvo rješenje jer sve polazi od osnovne stvari: Javni gradski prijevoz nikada nije profitabilan, barem što se velikih gradova tiče. Uvijek su potrebne subvencije. Bez toga jednostavno ne može, kraj i tačka. Sarajevski političari moraju birati hoće li grad pretvoriti u jedan ogroman parking gdje bez automobila ne možete živjeti, nešto na nivou haotičnih, smogom zagušenih metropola Afrike ili Azije, ili će ulagati u javni prijevoz" poručuje Jan.