Dok četnici paradiraju u Višegradu, rijetki se sjete povratnika i straha s kojim žive
Suljo Fejzić je povratnik u Višegrad i za Klix.ba govori o strahu, nesigurnosti i prijetnjama s kojima se Bošnjaci u Višegradu i okolini moraju nositi.
"Krajnje je vrijeme da se nešto uradi jer ovako ne ide više. Nije čovjeku bitno da li će živjeti u Evropskoj uniji, da li će biti u NATO-u, bitno je da ima slobodu i mir, a to Višegrađani u ovom trenutku nemaju. Nemaju svoj mir bez obzira na to što su tamo gdje jesu, i dalje se ovdje postrojavaju pripadnici četničkog pokreta koji su ubijali i klali njihove pretke, ubijali i silovali njihove najbliže. Došao je red da pravosuđe nešto poduzme i mi se nadamo da će se to desiti, da se zabrani rad pokreta koji ustvari nije nikakvo udruženje. Udruženja su dobrovoljna, a tamo gdje je nešto dobrovoljno nema naredbi, nema komande, a ovdje su naredbe jasne i glasne, ovdje su postrojene formacije i još im je samo falilo naoružanje", kaže Suljo Fejzić, povratnik u Višegrad, inače nekadašnji predsjednik SO Višegrad.
Činjenicu da je Tužilaštvo formiralo predmet o okupljanju Ravnogorskog pokreta smatra pozitivnom porukom za sve građane, a posebno povratnike kojih u Višegradu prema prijavi o mjestu prebivališta danas ima oko 1.000.
"Godinama se ovdje postrojavaju pripadnici Ravnogorskog četničkog pokreta i to nas uznemirava. Moram reći da su mediji uradili veliku stvar i da će se prvi put o ovome očitovati pravosuđe, da li pozitivno ili negativno po nas, vidjet ćemo", ističe Fejzić.
Smatra također da okupljanje i postrojavanje Ravnogorskog pokreta na godišnjicu obilježavanja hapšenja četničkog generala i ratnog zločinca Draže Mihailovića ima dublje korijene.
Korijeni četništva
"U Višegradu je nađeno plodno tlo za postavljanje spomenika Draži Mihajloviću u Undruljama kako je kasnije dato zvanično ime i kako se vodi u gruntu mjesto gdje je uhapšen Draža Mihailović. Taj spomenik je 'šetao' od Beograda, Brčkog, gdje je sve bio, da bi stigao ovdje, jer su tu, na području Višegrada korijeni četništva. Nije on slučajno postavljen u Undruljama, nije slučajno baš u Višegradu, nije to samo vezano za 13. mart kada su pripadnici OZNA-e uhapsili Dražu, korijeni su mnogo dublji. To četništvo u Višegradu se nikada nije ispravno i do kraja privelo pravdi. Zločini koji su se dešavali nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu nikad nisu valjano procesuirani. I tada su bile žive lomače, gdje je 70-ak ljudi bošnjačke nacionalnosti 1942. godine izgorjelo u selu Drokan, a u novembru 1942. u Starom Brodu je spaljeno više od 400 višegradskih Bošnjaka, starijih osoba, žena i djece. Isti obrazac primijenjen je tokom agresije na BiH 1992. godine i imamo žive lomače na Bikavcu i u Pionirskoj", ispričao je Fejzić.
Dodaje kako se već 12. aprila u Višegradu očekuje dolazak Kozaka iz Rusije koji su kao ruski dobrovoljci učestvovali u agresiji na BiH.
"To je također tradicija, i oni imaju postavljen krst na brdu Grad i tu obilježavaju sva mjesta zločina koja su se dogodila u Višegradu. Svi ti dolasci predstavljaju nesigurnost. Godinama radimo na pomirenju i zajedničkom životu, a onda neko sa strane dođe i sve to naruši. Pa šta možemo očekivati u narednom periodu, da nas napadaju kao u Prijedoru ili da se sljedeće godine dese masovnija okupljanja četnika. Ove godine ih je došlo najviše sa strane, boračka organizacija u Višegradu to podržava, lokalna zajednica podržava kroz svoj budžet i to je znak da mogu to da rade i da mogu planirati to u Višegradu", ističe Fejzić.
Prekinuti zavjet šutnje
Da bi povratnici u Višegrad osjećali mir i sigurnost, ovakve stvari potrebno je spriječiti i sankcionisati, dok bi za gradnju dobrih odnosa s komšijama trebalo učiniti i korak više, prije svega prekinuti zavjet šutnje o zločinu počinjenom nad Bošnjacima Višegrada.
"Višegrađani još uvijek ne odaju mjesta gdje su naši najbliži ubijeni, ukopani ili bačeni, traga se za velikim brojem ubijenih, sigurno je trocifren broj. Pa i u mom selu Barimu je ubijeno 26 ljudi, još uvijek se traga za četvero, nema informacija gdje su i na koji način ubijeni, gdje su sakriveni i ukopani, šta je s njima urađeno. Žalosno je da u dvije žive lomače još uvijek nisu pronađeni ostaci, u Pionirskoj nije pronađena nijedna kost, dok je na Bikavcu pronađena jedna. Često sam pozivao naše komšije da daju bilo kakve infromacije, da bismo došli do kostiju svojih najmilijih, da ih dostojanstveno sahranimo. Pitao sam se kako mogu dozvoliti da se njihova djeca igraju po pepelu izgorjelih ljudi Bošnjaka", kaže Fejzić.
Fejzić ističe kako se povjerenje može graditi jedino iskrenim odnosom.
"Povjerenje se može graditi samo iskrenim odnosom, ako nam komšije kažu gdje su nam srodnici i ako iskreno i otvoreno priđu problemima koji nas uznemiravaju, ako iskreno i otvoreno zabrane rad četničkog pokreta u Višegradu, tada će se izgraditi povjerenje, ako iskreno i otvoreno zabrane Rusima (op.a. ruskim dobrovoljcima) da dolaze u Višegrad. Sve dok to tolerišu i organizuju takve stvari, nema povjerenja i nema slobode nama Bošnjacima u Višegradu. Povratnici samo žele mirno, dostojanstveno i ljudski da žive na svom ognjištu, da ih niko ne uznemirava, a oni sigurno neće uznemiravati nikoga, jer to nije njihov adet", kaže Fejzić.
Prema podacima dosadašnjih istraživanja na području Višegrada, do kojih je došao Ermin Kuka, naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Višegradu je ubijeno 1.549 ljudi, što nije konačan broj.
Za zločine počinjene u Višegradu do danas je pravosnažno presuđeno 15 zločinaca, a Haški tribunal izrekao je zatvorske kazne od ukupno 208 godina, uključujući i jednu doživotnu kaznu za ratnog zločinca Milana Lukića.
