Dok građani okreću ražanj grupa aktivista iz Tuzle se bori za bolji život: Šta danas zapravo slavimo?
Tek manja grupa aktivista danas se okupila ispred simbola masovnih demonstracija iz 2014. godine. Loš odziv građana pokazao je da je mnogima ipak do okretanja ražnja i uživanja u prirodi, a ne borbe za poboljšanje radničkih prava što i jeste suština Međunarodnog praznika rada.
"Na izletištima je danas masa ljudi koja okreće ražanj i roštiljaju. To je naš mentalitet i mi volimo to, ali ja ne znam šta mi slavimo. Izgleda da slavimo to što smo najkorumpiranija i najsiromašnija zemlja, što nam odlaze mladi i što su nam pogažena sva ljudska i radnička prava. Prema mom mišljenju, nije vrijeme za slavlje i upravo zbog toga tradicionalno organiziramo prvomajske proteste", kaže nam predsjednik Sindikata solidarnosti TK Sakib Kopić.
Da građani više vole roštiljati nego se okupiti na protestima u borbi za bolje sutra, mišljenja je i Desanka Đorđievska koja je svoj radni vijek provela u Hotelu Tuzla. Sumnjive radnje, odnosno sporna privatizacija ovaj nekada respektabilan hotel su zavile u crno, a radnici su ostali na ulici. Nisu se pokolebali, već su se borili za ono što im pripada.
"Radnici Hotela Tuzla su se razišli i više se ne zna gdje je ko. Mnogi su dobili otkaz, otišli su u bijeli svijet, neki su i dalje na bioru, a određeni broj je nažalost preminuo. Voljela bih da se vrate nekadašnja vremena, jer sve ovo što nam se danas dešava je beznačajno. Danas zaista nema razloga za slavlje, već za borbu za bolje sutra", smatra Đorđievska.
Njeno mišljenje dijeli i Senad Mehanović kojem je još osam mjeseci rada ostalo do odlaska u penziju. On je poznat kao istinski borac za opstanak firme Tuzla-kvarc koja je također prije nekoliko godina pala na koljena.
"U bivšoj Jugoslaviji Prvi maj je predstavljao mnogo za radničku klasu. Josip Broz Tito je sve stvorio i sve nam je dao – posao, plate, zdravstvo, školovanje... Međutim, vlasti su to sve uništile. Mi danas nemamo države i vlade, jednostavno nemamo ništa. Međutim, izgleda da je narod ipak zadovoljan jer danas slave", ističe Mehanović.
Na mirnom protestnom okupljanju ispred nekadašnje zgrade SodaSo koja je 2014. predstavljala sjedište svrgnutog saziva Vlade TK danas se našla i Ilinka Mezein, koja je radni vijek provela u nekadašnjem Poliolchemu. Tokom našeg razgovora se prisjetila radničke borbe za ostvarivanje narušenih prava.
"Skoro dvije godine smo proveli na ulici, pretrpjeli smo i fizičke napade, ali smo se na kraju izborili za ono svoje što nam pripada. Tvrdim da se u Bosni i Hercegovini borbom sve može postići. Nadam se da će se građani konačno probuditi i boriti za bolje sutra, a ne da čekaju da im sve neko drugi završi", navodi Mezein.
Za sve okupljene na današnjem mirnom protestnom skupu u Tuzli pripremljen je i prigodan obrok. Na kraju su se razišli u nadi da će u Bosi i Hercegovini doći ljepši i svjetliji dani jer to, kako su zaključili, ova država itekako zaslužuje.
