Prvi ministar vanjskih poslova RBiH bio je Haris Siljadžić kojeg je, kada je krajem 1993. godine bio imenovan za premijera Vlade RBiH, na toj funkciji naslijedio Irfan Ljubijankić. Krug “ratnih ministara vanjskih poslova RBiH” zatvorio je Muhamed Šaćirbegović koji je naslijedio Irfana Ljubijankića nakon njegove pogibije u maju 1995. godine.
Helikopter oborila VRSK
U ranim jutarnjim satima 28. maja Ljubijankić je helikopterom krenuo prema Zagrebu, a s njim su bili njegov pratilac major Fadil Pekić, tadašnji savjetnik u Ambasadi BiH u Zagrebu Mensur Šabulić, zamjenik državnog ministra pravde Izet Muhamedagić te dva pilota porijeklom iz Ukrajine.
Ovim je helikopterom dopremana pomoć za opkoljeni Bihaćki okrug. Letjelica u kojoj su ministar vanjskih poslova BiH i njegovi saradnici putovali prema Zagrebu srušena je u rejonu Kremena, na okupiranom području Slunja, s položaja nekadašnje Vojske Republike Srpske Krajine (VRSK).
O njihovoj tragičnoj smrti javnost su prvi obavijestili novinari tadašnje Televizije Knin koji su na mjestu pada helikoptera snimili prilog o još jednom “velikom uspjehu” pripadnika VRSK. Naknadno su oficiri VRSK nagrađeni za ovaj poduhvat. Ipak, u vezi sa Ljubijankićevom smrti i danas postoji niz kontroverzi.
Doktor, diplomata i pjesnik
Minka Ljubijankić, Irfanova supruga, ranije je za medije izjavila kako je Irfan nepravedno zaboravljen, posebno u Sarajevu.
Minka Ljubijankić dodaje da je Irfan bio ministar vanjskih poslova BiH u najteže vrijeme za ovu zemlju, u vrijeme kad se ona suočila s dvostrukom agresijom. Irfanova supruga ističe da se on i uz sve teškoće zalagao za multikulturalnu Bosnu i Hercegovinu.
"Irfan je uvijek govorio da on ne može biti sretan ako su nesretne njegove komšije Srbi ili Hrvati. Za takvu BiH on je živio i radio i to se vidi iz njegovih intervjua i pjesama", ispričala je Minka.
Irfan Ljubijankić rođen je 1952. godine u Bihaću, a Medicinski fakultet završio je na Univerzitetu u Beogradu. Specijalizirao je otorinolaringologiju i cervikofacijalnu hirurgiju, a postdiplomske studije završio je u Zagrebu. Početkom rata izabran je za predsjednika Okruga Bihaća, a ministar vanjskih poslova BiH postao je odlukom Vlade u novembru 1993. godine. Na toj dužnosti je i poginuo 28. maja 1995. godine.
