Don Anto Ledić, svećenik i prvak BiH u dizanju tegova: Čovjek u BiH je po prirodi dobar
Don Anto Ledić je rođen 1967. godine na Kupresu, gdje je završio osnovnu školu, a potom gimnaziju za odgoj klera u Dubrovniku. Studirao je na Vrhbosanskoj teološkoj školi u Sarajevu, diplomirao pri zagrebačkom Teološkom univerzitetu, magistrirao na Pedagoškom fakultetu u Zenici, a 22.1.2014. doktorirao je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Zenici.
Poziv svećenika vrhbosanske nadbiskupije obavlja od 1993. godine kada je bio u Sarajevu gdje je službovao tri godine, nakon čega odlazi u Žepče, osam godina je bio u Solakovoj Kuli i Obrima kod Konjica, obavljao je i funkciju ravnatelja Katoličke škole u Konjicu, nakon čega odlazi u Travnik, a posljednjih osam godina na funkciji je ravnatelja u Katoličkom školskom centru "Sveti Pavao" u Zenici.
Ljudi su svuda isti, bh. čovjek je po prirodi dobar
Don Ledić je imao priliku da upozna brojne kulture i ljude u Bosni i Hercegovini, a na početku razgovora za Klix.ba je kazao kako su razlike između njih tek u narječju ili nošnji.
"Svako od područja u kojima sam bio ima određene specifičnosti. Imao sam sreću da sam upoznao zaista mnogo ljudi u našoj domovini dok sam živio sa njima i radio, pa samim tim upoznao sam i njihove dobre i loše strane. Bosanskohercegovački čovjek je isti, a razlikuju se tek po narječju ili tradicionalnoj nošnji i teško je napraviti distinkciju čovjeka Hercegovine ili čovjeka Bosne", kazao je Ledić, te dodao da u svakom čovjeku nastoji vidjeti dobre strane.
"Ono što nastojim vidjeti u ljudima su dobre strane i moram reći da teško možemo naći grupu ljudi koji bi se mogli okarakterizirati kao loši, ali kao grupa bh. čovjek je pozitivna i svjetla strana ove zemaljske kugle. Možda nam češće na površinu izbijaju loše osobine ili im dajemo previše važnosti, teško možemo reći da je bolji neko od nekog, ali smo poznati kao dobar narod, gostoljubiv i narod koji i druge prihvata, taj duh nam je kod sviju isti", dodao je don Ledić.
O svom boravku u Travniku, don Ledić je kazao kako je stanje u tom kao i u svim drugim gradovima. Ekonomski problemi su svugdje postojali, a situaciju u posljednjih 20 godina nazvao je "bosanskim loncem kojeg druge osobe podgrijavaju".
Život u Kostajnici i bolna sjećanja
O događaju koji se dogodio u Kostajnici 2002. godine, kada je Muamer Topalović izvršio trostruko ubistvo, don Ledić teško priča. Kako kaže, nerado ga se i sjeća, a često mu prizori dolaze i u san. Topalović je 24. decembra 2002. godine, na Badnju večer oko 21:30 sati, iz vatrenog oružja ubio Anđelka Anđelića, te njegove kćerke Maru i Zoricu, a tjelesne povrede je nanio Anđelkovom sinu Marinku. Don Ledić je tada obavljao funkciju vjerskog službenika u Konjicu i borio se za povratak Hrvata u taj grad, međutim, nije uspio u toj misiji jer je politika bila jača od želje povratnika i njihovih dušebrižnika.
"To je događaj kojega se nerado sjećam iako i danas kroz snove dolazi i kroz glavu mi prođe taj čin i krvava Badnja noć 2002. godine. To je bilo zaista nešto teško za mene, teže nego čitavo ratno doba, jer se dogodilo u miru kada smo svi vjerovali da su ti zločini iza nas. Dogodilo se i to ispraviti ne možemo, ali moramo gajiti nadu za bolju budućnost da se to više nikada i nikome ne dogodi. Pomalo žalim što je sudstvo zakazalo, nije dovoljno napravilo u smislu da je osuđen samo jedan čovjek, a nalogodavci su ostali nekažnjeni i neprozvani. Ta suluda ideja pokolja nedužne obitelji je ostala nerješena i za mene misteriozna. Iako se mogu naslutiti razlozi zbog čega se dogodila Kostajnica 2002. godine, to je učinjeno iz političkih motiva, a ne religioznih", izjavio je don Ledić za Klix.ba te dodao da je taj događaj imao za cilj da spriječi povratak Hrvata u Konjic.
"Moj povratak u Kostajnicu i pokušaj za djelovanjem, te nastanjivanjem i obnavljanjem života prognanih i raseljenih osoba zaustavljen je na tako monstruozan način i od tada do danas, rijetki su oni što su se vratili u taj grad, i to prati sve povratnike. Svi su suočeni sa istim problemima, a ja zastupam tezu i činjenicu, da li da se radi o Srbima, Bošnjacima ili Hrvatima, da svaki čovjek treba dobiti sigurnost u svoj povratak i da mu se osigura sve što je potrebno za normalan život", dodao je Ledić.
Odbor za međureligijsku saradnju
Don Anto Ledić pored funkcije ravnatelja u KŠC "Sveti Pavao" u Zenici obavlja i funkciju predsjedavajućeg u Odboru za međureligijsku saradnju u Zenici (OMS). OMS je do sada realizovao veliki niz humanitarnih akcija, utakmica i sproveo niz drugih aktivnosti na "izgradnji mostova" između religija u Zenici gdje su svi zajedno pomogli svojim sugrađanima.
Svoju međureligijsku ideju je počeo živjeti davno, još od kako su ga roditelji odgajali da živi u miru, toleranciji, ljubavi, poštovanju ali i međusobnom pomaganju drugim ljudima.
"Te vrline sam ponio iz obitelji od ranog djetinjstva i danas smatram da je svaki čovjek samo Božije stvorenje i da se u svojoj religioznosti ili areligioznosti treba prepoznati kao Božije biće, tako da je moj angažman u međureligijskom vijeću potvrđen službeno prije tri godine u Zenici. Mi možemo reći da imamo dobre odnose u Zenici koji bi mogli biti i bolji , ali nisu loši nego bi mogli bi biti puno bolji, puno otvoreniji i da druge više gledamo, doživljavamo i prihvaćamo kao stvorenja koja je stvorio jedan te isti Bog, i darovao nam život u kojem trebamo zajedno uživati", kazao je don Ledić.
Laureat kao kruna vrijednog rada
Don Ledić će 20. marta biti nagrađen Nagradom Zenice za svoj rad i djelovanje u Katoličkom školskom centru, Odboru za međureligijsku saradnju, te svim drugim aktivnostima sa ciljem boljeg života u Zenici.
"Ja sam zaista iznenađen, jer nisam očekivao ovu nagradu i želim da se zahvalim Udruženju 'Prijatelji KŠC Sveti Pavao', koji vodi predsjednica Dragana Livančić i Josipu Pojavniku, i svima onima koji su dali svoj potpis da se meni dodijeli ta nagrada. Ona ne pripada samo meni nego svim onim osobama i institucijama koje su podržavale moj rad i deje i ciljeve. U svemu tome su prepoznali nešto dobro, pozitivno i podržali me", izjavio je Ledić te dodao da je nagrada samo motiv više za njegove daljnje aktivnosti.
"Nagrada jeste veliko priznanje i smatram da svako od nas mora imati na umu da ono što je dobro da ljudi to vide, a ono što je loše, ljudi još duže pamte i zato svi trebamo raditi za dobrobit vlastite zajednice i društva općenito, a onda će ljudi to prepoznati i nagraditi, a i za kraj će nagradu dati i sam dragi Bog", dodao je don Anto Ledić.
Svećenik koji osvaja medalje u dizanju tegova
Don Anto svoje slobodno vrijeme iskoristi za treniranje i dizanje tegova. Prije 14 godina aktivno je počeo da se bavi takmičenjima u olimpijskom dizanju tegova, ali je i kroz to dao svoj doprinos ovom sportu.
"Od 2000. godine se aktivno bavim takmičenjem, a 1998. godine sam počeo vježbati u klubu dizača tegova u Konjicu sa trenerom Vladimirom Jerkovićem, dok sam kasnije u Travniku obnovio rad kluba 'Travnik' i četiri godine trenirao, radio i imao dobre uspjehe. Takmičim se ne baš na svim takmičenjima, nego na onima gdje mi to vrijeme dopušta, uglavnom tri do četiri takmičenja u toku sportske sezone", kazao je Ledić, te dodao da je prošle godine osvojio dvije zlatne i jednu srebrenu medalju, a iz svoje dugogodišnje karijere izdvojio bi nastup u Ukrajini gdje je bio na Svjetskom prvenstvu veterana i ostvario 8. poziciju od 12 takmičara u kategoriji.
Don Ledić je sedam puta bio seniorski prvak BiH, 11 puta veteranski prvak BiH, te tri puta apsolutni veteranski prvak BiH u dizanju tegova. Nagrade i priznanja dobio je i od Sportskog saveza Središnja Bosna te Sportskog saveza grada Zenice, za sportski angažman i promicanje sporta u Zenici, ali je za kraj razgovora kazao da tu neće stati.
"Ima tu jako mnogo priznanja, a ja ću se i dalje takmičiti i vjerujem da ću se uskoro naći na takmičarskom podiju. Smatram da bi svaki čovjek trebao da se bavi sportom, jer on ima odgojnu vrijednost jer razvija i tjelesne i duhovne sposobnosti. Kroz sport upoznajemo sebe, koliko smo jaki i sposobni i koliko nam je volja jaka, ili koliko nije", zaključio je don Anto Ledić u razgovoru za Klix.ba.
