Don Luka Brković: Bogu je stalo da lijepo živimo svaki dan, a ne samo za Uskrs
Don Luka Brković, župnik u crkvi sv. Josipa na Marijin-Dvoru, je uputio čestitke svim vjernicima katolicima koji slave Uskrs, ali i pravoslavcima je čestitao blagdan Vaskrs.
Podsjetio je na važnost Uskrsa i na pripreme pred ovaj najveći katolički blagdan.
"Postoje duhovne pripreme za Uskrs. Tokom korizme vjernici se duhovno motiviraju da zažive istinskim duhovnih životom. Ljudi se odriču grijeha i izlaze iz ruba svoje vlastite grešnosti. Čovjek je uvijek nedovršen i nesavršen. Neprestano je u kompenziranju za zemaljskim stvarima i to je način da dobije malo na svojoj sigurnosti. Post vrijedi onoliko koliko mi uštedimo na vlastitom uskraćivanju jela i pića, a to što sebi uskraćujemo trebamo pokloniti siromasima. To je prva duhovna priprema.
Druga je da se svi ispovijedaju, zatim obilazimo starije koji ne mogu doći u crkvu. U duhovne pripreme spada i obavljanje posebnih pobožnosti koje se dešavaju u crkvi tokom korizme. To je Put križa koji podrazumijeva program Isusovih zadnjih dana u kojima je nepravedno osuđen“, pojasnio je don Brković.
Običaji za Uskrs
Obredi Velike sedmice počinju na Veliki četvrtak kada se obilježava dan posljednje večere. Već tada počinju i intenzivne pripreme za slavljenje Uskrsa pa je neizostavno bojenje jaja. Simbolika jaja je u tome što iz jajeta nastaje novi život. Uz jaja se izdvaja i simbolika zeca koji predstavlja plodnost i razmnožavanje.
"To su običaji koji su uzeti iz drugih paganskih religija, kristijanizirani su, te uvedeni u kršćanstvo. Nakon toga je uslijedila inkulturnizacija. Svećenici danas idu u misije, ali ne nameću evropsku kulturu niti kulturu svoga naroda, nego poštuju kulturu drugog naroda i unose kršćanski sadržaj, a ono što drugi narod već ima uklapa se simbolično", ispričao je za Klix.ba don Luka Brković.
Mnogo je običaja koji se vežu za proslavu Uskrsa, a jedan od njih je blagoslov jela.
"Kršćani, dok nisu imali slobodu, a nisu je imali prvih 313 godina, sakrivali su se u katakombe i tamo su održavali mise na kojima je riba bila simbolika. Tada nije bilo crkava, nije se imao gdje čuvati posvećeni kruh, pa se nosio u crkvu ili davao siromasima.
Danas, kod podizanja ili pretvorbe ljudi dižu ruke. Prije su ljudi dizali kruh da se posveti, danas dižu ruke da se posveti onaj koji je na oltaru. Na Uskrs se u subotu navečer posvećuju novi plodovi, jaja, kruh i nešto suhog mesa i mladi luk. Ujutro se to jede, čuva se da se ne prospe nijedna mrva, da se ne baci i onda slijedi veselje, ako ima djece, onda slijedi tucanje jaja i radost unutar porodice", opisao nam je don Luka.
Neka druga vremena
Rekao je i da su prije bila drugačija vremena, da se posebno radovalo dolasku radnika iz inozemstva koji su donosili poklone, ali i namirnice koje su nedostajale da bi proslava Uskrsa bila prava.
O proslavi Uskrsa nekada, don Luka Brković kaže da nema bitne razlike, jer je Uskrs nešto stameno i stalno i sadrži svoje elemente koji su stalni.
"Promijenilo se to što već dugo nemamo sela, ali imamo puno seljaka. Svi su pritekli u grad i u tom smislu je problem što nemamo tog starinskog sela i nekih seljačkih običaja, a ostalo je sve isto“.
Svaki vjerski blagdan nosi poruku mira i suživota. Don Brković je rekao da je proslava Uskrsa i nedjelja kao samo jedan dan besmislena ako nema nastavak.
"Ustali smo iz svog grijeha, iz nedovršenog i nesavršenog životnog programa, i trebamo da zaista ustanemo u jedan novi život. U Bibliji piše 'Izmiri se prvo sa bratom svojim, pa onda donesi dar u crkvu', Bogu je stalo da mi među sobom lijepo živimo, i ne samo u nedjelju nego svaki dan", poručio je don Brković.
Dodao je da se ne trebamo opet praviti iste pogreške, ista neprijateljstva, izdaje, mržnju i zalaganja za novac.
"Kao što se Juda objesio i mi se vješamo u savjesti i postajemo sami sebi nepodnošljivi. Moramo se najviše posvetiti sami sebi. Bez samog sebe ništa drugima", zaključio je don Luka Brković, župnik u crkvi sv. Josipa u Sarajevu.
