Donald Trump se vraća: Kako se Bosna i Hercegovina može spremiti za politički zemljotres
Ponovni dolazak Donalda Trumpa na vlast će dati novi vjetar u leđa svim desničarskim politikama u svijetu, a jedna od strana koja se nada da će dolazak Trumpa na vlast poboljšati njen položaj je i Milorad Dodik i politika koju u Srbiji vodi Aleksandar Vučić.
Dodatni razlog za optimizam ovih politika je i to što bi državni sekretar mogao postati Richard Grenell, srbijanski lobista i negator genocida u Srebrenici.
Također, ove politike se nadaju i bliskim odnosima zbog poslovne saradnje, pa tako Trumpov zet Jared Kushner će praviti zgradu na mjestu nekadašnjeg Generalštaba JNA-a u Beogradu.
S druge strane, prvi predsjednički mandat Donalda Trumpa je što se tiče Bosne i Hercegovine označilo održavanje statusa quo, ali treba istaći i da se pod mandatom Trumpa, Milorad Dodik prvi put našao na američkoj crnoj listi, a Aleksandru Vučiću je na samom kraju mandata Trumpa priređeno poniženje.
Ključno je pitanje kako će se Trump postaviti prema Evropi i ovoj regiji. U prvom mandatu apsolutni fokus Trumpa bio je na sukobu sa Kinom te ne bi iznenadilo da i u drugom mandatu ostane na istim talasnim dužinama. Politika "America First" bi u tom slučaju mogla značiti manji angažman SAD-a u Evropi, posebno u slučaju da se što Trump najavljuje i što mu je cilj postigne brzi dogovor o primirju u Ukrajini.
Ovakav razvoj situacije bi značio da će Trumpu biti bitno da na Balkanu održi postojeći status quo i stabilnu situaciju kako ne bi gubio vrijeme i resurse namijenjene za njemu veće ciljeve. Ovo bi s obzirom na "dobijene karte", možda i bio najpovoljniji razvoj za Bosnu i Hercegovinu.
Jedna od glavnih karakteristika Donalda Trumpa je njegova nepredvidljivost što i saveznike i protivnike uvijek drži na ivici stolice, tako će se u slučaju povratka morati naučiti da žive i bosanskohercegovački političari. Morati će pokazati sposobnost da izdrže velike pritiske, ali i da sklope neophodne kratkoročne saveze dok oluja ne prođe.
U takvoj situaciji, pitanje Bosne i Hercegovine bi zahtjevalo veći angažman iz Evropske unije, ali se i tu kriju potencijalne prijetnje. Marin Le Pen nije nikada bila bliže dolasku u vlast na Francuskoj sa svojom desničarskom politikom, a takva politika jedne evropske sile sigurno ne bi bila dobrodošla za Bosnu i Hercegovinu.
Evropska unija će morati u svakom slučaju da se ponaša puno ozbiljnije i da na svoja leđa preuzme ulogu koju proteklih godina čak se čini i nevoljno ima SAD, a to je disciplinovanja onih koji urušavaju Dejtonski sporazum i Bosnu i Hercegovinu.
U situaciji ovakvih promjena, neophodno bi bilo da probosanska diplomatska mreža počne već da gradi lobističku mrežu koja bi mogla barem da umjereno amortizira lobistički uticaj Srbije. U građenju mreže bi mogli odigrati i republikanski članovi Kongresa i Senata koji su pozitivno nastrojeni prema Bosni i Hercegovini.
Konačno, kao što ni dolazak Bidena nije označio kopernikanski obrat u odnosu prema Bosni i Hercegovini, ni eventualni povratak Donalda Trumpa neće značiti i automatski lošiju situaciju za patriotske snage, ali je u svakom slučaju potrebno pokazati puno više diplomatske i (para)diplomatske visprenosti kako bi se minimalizovale negativne posljedice.
