Donosimo detalje Bećirovićevog prijedloga o gasu i zašto se povampirila vlast u RS-u

Bećirović se poziva na odredbe Ustava BiH kojim je uspostavljeno jedinstveno tržište i zagarantirano kretanje roba, usluga, kapitala i lica te koje definiraju nadležnosti i odnose unutar države i njenih sastavnih cjelina.

Također, Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i Evropske unije kao i Ugovorom o uspostavi energetske zajednice, proizašle su konkretne obaveze naše države koje su u skladu sa Ustavom, pravnom stečevinom EU te najboljim poslovnim praksama.

Ugovor je potpisan 25. oktobra 2005. godine, a njim se omogućava kreiranje najvećeg internog tržišta za električnu energiju i gas na svijetu u kojem efektivno učestvuje Evropska unija i devet država: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Gruzija, Kosovo, Moldavija, Sjeverna Makedonija, Srbija i Ukrajina.

Obaveza iz ugovora jeste i funkcioniranje tržišta električne energije i gasa po standardima tržišta energije Evropske unije, a jedna od osnovnih obaveza BiH jeste usklađivanje energetskog sektora sa Trećim energetskim paketom EU.

Suština tog paketa jeste davanje veće ovlasti nacionalnim regulatorima te poboljšanje saradnje državnih operatora prijenosnih sistema u svrhu osiguravanja sigurnosti opskrbe.

On podrazumijeva usvajanje Zakona o regulatoru električne energije i prirodnog gasa, prenosu i tržištu električne energije u BiH te Zakona o osnivanju operatera prenosnog sistema električne energije u BiH.

Zašto vlasti u RS-u ne žele državni zakon o gasu?

Entitet Republika Srpska te ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac (SNSD) nastavljaju insistirati da bi takvo nešto značilo "prenos nadležnosti" na državu.

Takve tvrdnje se odnosi na sektor prirodnog gasa u BiH, a obaveza države je da stvori jedinstven i stabilan regulatorni i tržišni prostor.

Nepostojanje zakona na državnom nivou proizvodi niz negativnih posljednica što je i fokus Bećirovićeve inicijative budući da fragmentirana regulativa sprječava razvoj državnog pravnog okvira i zajedničkog tržišta, a što za direktnu posljedicu ima kočenje konkurencije.

Bećirović podcrtava da se entitetsko uzurpiranje državnih ovlasti u praksi pokazalo pogubno za upostavu jedinstvenog tržišta BiH te se time otvorio prostor za pravno i ekonomsko nasilje.

Tako je sredinom decembra prošle godine Sarajevo-gas a.d. iz Istočnog Sarajeva uputio zahtjev Energoinvestu da se tom preduzeću omogući kupovina gasa direktno od preduzeća Gas Res Banja Luka, iako je to pravno i tehnički neprovodivo.

Preduzeće iz Istočnog Sarajeva onda je uputilo prijetnju Energoinvestu da će u slučaju da zahtjev bude odbijen, povećati cijenu transporta za dio gasovoda koji kontroliše sa 7,2 KM na 120 KM po hiljadu metara kubnih, bez PDV-a. Također su najavili i obustavu isporuke gasa iz Zvornika.

Zbog svega toga Bećirović insistira na donošenju jedinstvenog državnog zakona o gasu koji jedini može biti okvir za ispunjavanje ustavnih i preuzetih obaveza, pa je namjera preporučiti i zadužiti Vijeće ministara BiH i Parlamentarnu skupštinu BiH da donesu Zakon o gasu BiH.

Zakon o gasu i Istočna interkonekcija

Za vlasti u RS-u eventualno usvajanje Zakona o gasu na državnom nivou sporan je jer je Vlada RS-a osnovala preduzeće Gas Res čija je namjena regulirati to tržište.

To preduzeće sa sjedištem u Banjoj Luci navodo se bavi trgovinom i snabdijevanjem prirodnim gasom, kao i razvojem gasnih projekata sa domaćim i međunarodnim partnerima.

Podsjetimo da je upravo Gas Res preduzeće navedeno u Prednacrtu međudržavnog ugovora Srbije i BiH za čije potpisivanje Košarac i njegov SNSD žele ucijeniti ostale partnere u državnoj vlasti.

Bilo kakvo donošenje zakona na državnom nivou koji se bave sektorom energetike nailazi na žestok otpor vlasti u RS-u speficično jer, osim činjenice da se ne mogu pomiriti sa vlastitom administrativnom pozicijom na čijem jačanju grade cijele politike, sektor energetike je tokom globalne krize postao neiscrpan izvor sredstva.

Tako se pored neustavne, nelegalne uzurpacije državne imovine, žele iskoristiti svi njeni reursi, politike i nadležnosti, a kako bi se jednom entitetu posebno opskrbila najveća moguća ekonomska korist.

Budući da smo zemlja koja pretendira biti članica Evropske unije, na nama je obaveza izvršavanja svih propisa bloka kao i uklađivanje sa njenim zakonodavstvom.

Ne mogu preduzeća na nivoima ispod državnog onemogućavati djelovanje konkurentnih snaga na otvorenom tržištu iako im je to cilj, vjerovatno jer gas prvenstveno nabavljaju i žele, uprkos evropskim direktivama, nastavljati nabavljati iz Rusije.

Stoga je potreban državni regulator gasnog sektora jer je energetika u nadležnosti države Bosne i Hercegovine od čega će svi građani imati direktne ekonomske, ali i sigurnosne koristi.