Dragan Čović dobio počasni doktorat u Zagrebu, usprotivila se profesorica Đurđica Čilić
Na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu održanoj u aprilu, rektor Damir Boras pred članove Senata je stavio svoj prijedlog da Zagrebački univerzitet dodijeli počasni doktorat Draganu Čoviću, članu Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Potom je predložena komisija koja je rektorov prijedlog, očigledno, ocijenila pozitivnim.
Rektor Boras je svoj prijedlog prošli mjesec naširoko objasnio, a jedan od kratkih zaključaka koji se mogu izvesti je da se Čovića valja proglasiti počasnim doktorom jer brojne Hrvate koji se iseljavaju iz BiH prioritetno upućuje u Hrvatsku, čime se snažni odjeci depopulacije u Hrvatskoj manje brojčano očituju.
No, na sjednici održanoj 15. maja 12 članova Senata se o Čovićevom počasnom doktoratu izjasnilo suzdržano, dok ih je pet bilo protiv. Kako javlja hrvatski portal Srednja.hr, počasni se doktorat izglasava uz pljesak i opće svečano raspoloženje, što je ovoga puta izostalo.
Uoči glasanja, Senatu se obratila članica iz redova Filozofskog fakulteta profesorica Đurđica Čilić, koja je u svom obraćanju taksativno nabrojala zašto Sveučilište u Zagrebu ne bi trebalo dodijeliti počasni doktorat Čoviću. Njen apel su podržali i drugi profesori.
Obraćanje profesorice Đurđice Čilić na prekjučerašnjoj sjednici Senata prenosimo u cijelosti:
"Na zidu ispred ove dvorane stoje fotografije osoba kojima je naš univerzitet dodijelilo počasne doktorate. Među njima su i oni koji su to priznanje dobili zbog političkog oportuniteta ili konjunkturnih procesa međusobnog osnaživanja trenutno utjecajnih političkih figura unutar Hrvatske ili između Hrvatske i drugih zemalja. Ako dodijelimo ovaj doktorat, bit će to još jedna takva politička gesta Senata.
Međutim, vani, na hodniku, među fotografijama počasnih doktora, i ona je Nikole Tesle, Lavoslava Ružičke, Vladimira Mažuranića, Tomaša Masaryka, Dorothy Hodgkin i Vladimira Preloga. Uvjerena sam da Draganu Čoviću među njima nije mjesto.
U izvještaju komisije navodi se da je Dragan Čović započeo karijeru 'u teškim trenucima ukidanja Hrvatske Republike Herceg Bosne'. Podsjećam komisiju i sve članove ovog senata da u međunarodnopravnom smislu ta republika nikad nije postojala, a da je bosanskohercegovačkim, a posebno bosanskim Hrvatima, osim onim malobrojnima koji su se njenim osnivanjem okoristili, donijela nepreglednu štetu. Projekt Herceg-Bosne, koji je prokazan i na Međunarodnom sudu u Hagu, a čiji je Čović dosljedni politički nastavljač, zapravo predstavlja tragediju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Nadalje, u izvještaju komisije navode se i Čovićeve rukovodeće funkcije u mostarskom poduzeću 'Soko', u kojem je šest godina bio i generalni direktor. Tim neospornim činjenicama, potpunoj istini za ljubav valja dodati još jednu – o kojoj komisija možda nije bila upoznata, ali postoji dokument o tome objavljen nedavno i u hrvatskim medijima – Dragan Čović je u poduzeću 'Soko' za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini ratne logoraše bošnjačke nacionalnosti koristio za prisilni rad. Želimo li doista ovo sveučilište opteretiti hipotekom pristajanja na tako teške kompromitacije u kontekstu ratnih logora?
Argument komisije o Čovićevom zalaganju za vladavinu prava provocira da se podsjetimo: protiv Dragana Čovića vođena su tri sudska procesa – jedan je vezan za organizirani privredni kriminal odnosno njegov mandat ministra finansija i aferu u vezi s iznuđivanjem i primanjem mita od vlasnika mesne firme Lijanović, za što je prvostepenom presudom osuđen na pet godina zatvora. Na drugostepenom sudskom tijelu presuda je ukinuta. Drugi sudski proces, 2009. godine, pokrenut je optužbom koja Čovića tereti za pogodovanje određenim osobama u kupovini nekretnina. Treći put je optužen 2010. godine, za zloupotrebu položaja u prijenosu duga Hrvatske pošte i telekoma na privatne firme. Ni u jednom od tih procesa Čović nije osuđen.
Danas bi ovaj senat trebao donijeti odluku o dodjeli počasnog doktorata aktivnom političaru iz susjedne države, nositelju velike političke i ekonomske moći stečene dubioznim načinima, za čije se ime vežu i nečasne radnje poput političkog kadroviranja na Mostarskom sveučilištu, kaznene prijave, prisilni rad ratnih zarobljenika u logorima, nerazjašnjene okolnosti naglog bogaćenja.
Podsjećam zato da je Sveučilište prosvjetiteljska institucija koja pruža utočište i nove mogućnosti ljudima od znanja i moralo bi uvijek i po svaku cijenu težiti emancipaciji od političke i ekonomske moći, a ne njenom dodvoravanju. S pravom možemo posumnjati u autonomiju ovog sveučilišta i njegovih najviših upravljačkih tijela, ako ono u trenutku kad je na vlasti HDZ u Hrvatskoj dodijeli počasni doktorat čelnom čovjeku sestrinske stranke u BiH.
Dopuštam da je glavni motiv komisije i rektorovog prijedloga želja da se dodjelom ovog priznanja da simbolička potpora hrvatskom narodu koji nedvojbeno jeste u nepovoljnom položaju u Bosni i Hercegovini, osipa se i napušta BiH, a u Republici Srpskoj i nestaje. Valja u tom kontekstu uzeti u obzir da je za odlazak i nestanak Hrvata u Bosni i Hercegovini, a napose u Republici Srpskoj, jedan od glavnih krivaca i politika Milorada Dodika s kojim Čović već godinama njeguje prijateljske odnose i izvrsno sarađuje, a jučer je najavljena i koalicija HDZ-a i najjače srpske političke stranke kojoj je Dodik na čelu.
Sigurna sam da se ovaj Senat može dosjetiti drukčijeg, mudrijeg i korisnijeg načina da osnaži položaj Hrvata u susjednoj državi. Pozivam vas da se odlučimo na taj drugi i za Hrvate u BiH i za ovaj Senat puno bolji i etički ispravniji put.
Hvala vam što ste me saslušali".