Dragan Mioković: U Našoj stranci 70 posto muškaraca ima knjižicu Armije BiH

Trideset godina sam kao policijski službenik, radeći na najsloženijim istragama najtežih krivičnih djela, dokumentujući ratne zločine izvršene od strane VRS nad sarajevskom djecom, ženama i civilima, predstavljajući svoju Bosnu i Hercegovinu kao kapacitiranu i sposobnu da vlastitim policijskim snagama pomogne drugim kroz učešće u UN misiji i direktno učestvujući u kreiranju i izradi najvažnijih zakona koji se tiču policijskog organizovanja na nivou FBiH, služio građankama i građanima, štiteći njihove živote i imovinu. Prije nekoliko mjeseci, predsjednik Edin Forto kojega do tada nisam poznavao, me je pozvao i ponudio mi da nasatavim raditi ono što jedino i umijem – služiti i štititi, samo ovoga puta kroz angažman u Našoj stranci. I, ja sam taj poziv prihvatio.

Kada je, svojevremeno, objavljen tekst koji će biti uklesan na spomenik žrtvama pobijenim na Kazanima, usprotivio sam se licemjerju i javno rekao da nikada više neću glasati za SDP. Iz saopštenja Naše stranke koje je naknadno uslijedilo, shvatio sam da o ovom, za mene izuzetno važnom pitanju, imamo identičan stav. "Ljudska prava nisu švedski sto" je rečenica Edina Forte koja mi je odzvonila puno prije našeg susreta jer korespondira mom ličnom ali i profesionalnom habitusu – tamo gdje sam ja nećeš ni moći ni smjeti ugroziti slabijeg, malobrojnijeg ili drugačijeg, koliko god da si jak, većinski ili očekujuće običan. Uvijek sam poštovao one koji ne odstupaju od vlastitih principa bez obzira na cijenu i stoje iza svojih ljudi. Naša stranka je na primjeru Povorke ponosa, a posebno lažne optužbe o netrpeljivosti ezana, pokazala da ostaje pri svojim stavovima i načelima, i po cijenu političke štete, a i da iza svoje članice kojoj je lažima i objedom nacrtana meta na čelu, stoji odlučno i čvrsto.

Prezirem plemenska "pravila" i nacionalizam u bilo kojem obliku. Nikada od tih, deklarativno, branilaca tradicionalnih vrijednosti a suštinskih licemjera i nacionalista iz sva tri naroda, nisam čuo ni jednu lijepu riječ o Našoj stranci. "Nikada sa SDA" je i moj politički moto. Volim biti u društvu mladih, vrhunski obrazovanih ljudi iz grada koji, između ostalog, razumiju, podržavaju i bore se za selo puno bolje i svrsishodnije od onih koji su iz njega pobjegli u grad. Imponuje mi biti član ni blizu najvećeg ali sigurno najboljeg političkog projekta u Bosni Hercegovini. Zato – Naša stranka.

Često u javnom prostoru čujemo da je Naša stranka na kantonalnom nivou snažna, sa dobrim idejama i dobrom realizacijom, ali da je preslaba na ostalim nivoima. Kako preliti to znanje i snagu na federalni nivo za koji se kandidujete? Kako planirate realizovati svoje prijedloge u Parlamentu FBiH?

Iako već etablirana parlamentarna stranka na svim nivoima, Naša stranka je još uvijek relativno mlad politički projekat socijalno – liberalne provinijencije, a takvi, generalno, ne pripadaju populističkim opcijama koje imaju prefikse ne samo političkih stranaka, nego i pokreta. Tačno je da smo najjači u Sarajevu gdje i dalje rastemo, ali je također istina da smo u TK i USK nikada jači. Mladi, u inostranstvu školovani povratnici su naši lideri u SBK i HNK i sigurni smo da će, prvo dobro proći na ovim izborima, a onda na tim područjima ojačati stranačku infrastrukturu u najskorije moguće vrijeme.

Relevantna istraživanja, ali prije svega moji svakodnevni kontakti sa građanima na području izborne jedinice 407 – opštine Novi grad, Ilidža, Hadžići, grad Goražde kao i opštine Pale, Trnovo i Foča u Federaciji BiH, za koju sam nosilac liste za Parlament Federacije BiH, drže me u uvjerenju da će Naša stranka biti nezaobilazan činilac u formiranju vlast, i na nivou Federacije BiH.

Naše liste za ovaj nivo vlasti su izuzetno jake i na njima se nalazi veliki broj veoma uspješnih, usuđujem se reći – najuspješnijih zastupnica i zastupnika sadašnjeg saziva, kako Parlamenta FBiH, tako i Parlamentarne skupštine BiH. Samo usput, i zarad raskrinkavanja samo jedne u nizu laži koje o Našoj stranci kao "utočištu za dezertere", uporno plasira SDA i propagandna mašinerija njenih trabanata zaodjenutih u lažno građansko ruho, od svih muškaraca na listama Naše stranke za državni i federalni parlament, a koji smo bili punoljetni u aprilu 1992. godine, nas 70 posto ima knjižicu ABiH ili smo bili pripadnici MUP RBiH.

Ja ću se u Parlamentu Federacije BiH, naravno uz praćenje generalnih smjernica i politika stranke, baviti onim za što posjedujem formalno obrazovanje i tridesetogodišnje profesionalno iskustvo – statusom, nadležnostima i organizacijom policijskih snaga u Federaciji BiH kroz dopune zakona o unutrašnjim poslovima FBiH, ali i kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova, sinhronizovanim aktivnostima sa našim zastupnicima u kantonalnim skupštinama, kao i jačanju krivično pravne zaštite najslabijih, samim tim i najugroženijih kategorija društva, prvenstveno žene kroz inkriminaciju femicida kao posebnog, izuzetno teškog krivičnog djela iz oblasti protiv života i tijela, ali i djece kao i porodice u cjelini, sve kroz dopune Krivičnog zakona FBiH, odnosno KZ BiH u korelaciji sa našim predstavnicima u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Kritikujete DF-ovu inicijativu za građansku BiH zato što je smatrate nerealnom. Međutim, koliko su realne i izvodive ideje Naše stranke na državnom nivou? Sjetićemo se plana ustavne reforme u kojem Naša stranka predlaže jednog predsjednika koji bi imao ceremonijalnu ulogu i ukidanje Doma naroda. Na koji način se mogu realizovati te ideje Naše stranke?

Njihovo je pravo, mislim na DF, da svoju kampanju vode na način kako oni misle da je svrsishodno, i ona je isključivo njihov problem. S druge strane, zadržavam za sebe pravo da javno kažem da sam se ja za građansku Bosnu i Hercegovinu opredijelio i izjasnio 29. februara 1992. na biralištu u OŠ Moric Moco Salom, u ulici Nurije Pozderca u Sarajevu, kada sam zaokružio "ZA" kao odgovor na poznato referendumsko pitanje. Ima nas puno više od milion koji smo tada i tom prilikom rekli što smo rekli, a onda to ovjerili učešćem u odbrani zemlje, pa nakon potpisivanja Dejtona, sve do danas, istrajali na tom putu.

Ustavne promjene koje je predložila Naša stranka su upravo dokaz te naše istrajnosti na putu ka građanskoj i evropskoj Bosni i Hercegovini. Podsjetit ću vas da je Naša stranka sa inicijativom o ustavnim promjenama krenula daleko prije predizbornog mjeseca i kampanje. Ta inicijativa nije imala NGO ili populistički karakter neke građanske inicijative osmišljen na minderima ili po privatnim sijelima, već je kao zvanični prijedlog Naše stranke upućena u parlamentarnu proceduru.

Radi se o vrlo realnom prijedlogu koji etničku pripadnost u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine čini irelevantnom. Jedan ili jedna, predsjednik ili predsjednica, bi se birao u Parlamentu, njemu ili njoj bi bile ostavljene ceremonijalne ovlasti, a one, sada glavne koje i jesu predmet sporenja, bi se prebacile u nadležnost Vijeća ministara. Mi to smatramo najracionalnijim i najsvrsishodnijim rješenjem koje bi smanjilo tenzije, dalo više prostora da se tokom kampanje više razgovara o pitanjima bitnim za bolji život građana, kao i korupciji, najozbiljnijoj prijetnji opstanku Bosne i Hercegovine kao države.

Naša stranka je rekla da se ne slaže sa izmjenama Ustava FBiH ni Izbornog zakona BiH. Kako planirate to spriječiti i koji bi bio vaš prijedlog za Dom naroda FBiH, predsjednike i potpredsjednike FBiH?

Svjedoci smo da je način delegiranja u Dom naroda, u fokusu pažnje stručne, ali i najšire javnosti. Mi u Našoj stranci, pak, smatramo da taj fokus treba pomjeriti na nadležnosti tog doma. Onog trenutka kada ograničimo nadležnosti Doma naroda na način da precizno definišemo šta se može podvesti pod sintagmu vitalni nacionalni interes, prestaju svi razlozi za vođenje beskonačnih i nerijetko žučnih polemika po ovom pitanju. Ovim potezom bi se obezbijedila zaštita kolektivnih prava, ali bi se istovremeno onemogućila situacija u kojoj jedna, dvije ili tri stranke u šaci drže čitav sistem i dolaze u situaciji da ga blokiraju. Ovaj naš prijedlog se nadovezuje na principe s naše strane predloženih ustavnih promjena na državnom nivou.

Ne samo da je odmah iskazala jasno i argumentovano protivljenje prijedlozima izmjena Ustava i Izbornog zakona, baziranih na mostarskom sporazumu o legitimnom predstavljanju koji su potpisali Čović i Izetbegović pred relevantnim međunarodnim predstavnicima, nego je Naša stranka vlastitim diplomatskim djelovanjem, najznačajnije doprinijela sprečavanju donošenja kratkoročnih rješenja u režiji međunarodne zajednice, koja bi dugoročno gledano dovela do vrlo ozbiljnih problema i podjela.

Budućnost Ustava i Izbornog zakona najdirektnije zavisi od rezulatata izbora, jer će isključivo valorizovana volja birača odlučiti o tome ko će sjediti za stolom za kojim će se donositi odluke po ovim krucijalno važnim pitanjima – ovi isti koji se decenijama samo rastaljuju ili neki novi i bolji sa jasnim programima o svim pa i ovim pitanjima, koji će sa bilo kim sa druge strane tog stola, isključivo, pregovarati s ciljem iznalaska najboljih rješenja.