Intervju / Dražen Barbarić: Bez SDA spremne na kompromis nema dugoročnoga rješenja Izbornog zakona

Ničija. Svaka odluka visokih predstavnika od njihova dolaska u BiH do današnjega dana je poraz za cijelu zemlju. Zar smo zaista došli u takvu situaciju međusobnoga nepovjerenja i navijačkog fanatizma da odluke OHR-a slavimo? Ako prihvatimo takvu logiku mi se pretvaramo u tri navijačko-huliganske zajednice, a ne moderne i samosvjesne nacije. Svaka odluka OHR-a je dodatno usložnjavala ionako kompliciran politički sustav, a neka svatko procijeni koliko su takve odluke doprinosile funkcionalnosti političkoga sustava i osnaživanju države. O njihovoj demokratičnosti ne treba ni govoriti, svaka je odluka direktno pljuvanje u lice svima nama u BiH. One su postale lakmus papir naših međusobnih antagonizama, a ne društvene svijesti. Zar mislite da je bilo lako gledati tzv. "građanske prosvjede" protiv Schmidtovih odluka u kojima se izricane parole koje lede krv u žilama, ne sjećam se istih prosvjeda prilikom sličnih odluka koje su nametali bivši visoki predstavnici Wolfgang Petrich ili pak Paddy Ashdown?

Da li je kao rezultat Schmidtovih odluka, a kojima je, između ostalog, SDA završila u opoziciji, a izborna reforma nametnuta bliže onome što je tražio HDZ, došlo do pucanja čvrstog dugogodišnjeg saveza HDZ-SNSD ili je on i dalje stabilan?

SDA je po svoj prilici završila u opoziciji zbog izigravanja povjerenja i tvrdoglavoga odbijanja bilo kakve vrste kompromisa, što je dodatno iziritiralo ključne međunarodne aktere. Schmidtove odluke su samo operacionalna reperkusija takve politike međunarodnih faktora, koji su na silu ugurali Trojku u bosansko-bošnjački dio vladajućega bloka. S važnom napomenom, međunarodna zajednica je napravila dva ključna promašaja. Prvi je bio da je "njezin dio posla" očuvanje Trojke u kompaktnom subjektivitetu što na razini praktične politike nosi stalne poteškoće. Drugi je da se od hrvatske komponente predvođene HDZ-om očekuje da bude vezivno tkivo ove koalicije, tj. da stalno balansira i umiruje politička iskakanja i provokacije koje dolaze iz srpskoga dijela koalicije, jer međunarodna zjednica za to nema kapacitet. Koliko god to bilo nekima teško shvatiti, bez većinskih/legitimnih predstavnika svih triju konstitutivnih naroda nema niti dubinskih reformi niti strukturnih kompromisa. Drugim riječima, bez na kompromis spremnu SDA nema dugoročnoga rješenja kako izbornoga zakona tako i drugih krucijalnih problema BiH. Reizbor vodstva te stranke ne daje gotovo nikakvu nadu da će u skorije vrijeme takav važan iskorak dogoditi.

Kazali ste tokom nedavnog izlaganja na ANUBiH da je cilj hrvatske nacionalne elite vraćanje na originalni Dejton. Istovremeno HDZ traži promjenu načina izbora članova Predsjedništva BiH i slažu se sa SNSD-om u smislu udaljavanje stranih sudija iz Ustavnog suda BiH. Odstupaju li ova dva zahtjeva od onog što ste kazali?

Radi preciznosti, rekao sam i da se originalnom Dejtonu uopće nije dala prilika. Što to znači? Dejtonski ustav je dao samo osnovna načela i temeljne institucije postratne državnosti. Sve ostalo, razvoj svih institucija i uigravanje postojećih je bilo na domaćim akterima. E sada, kada su se ta izvorna dejtonska načela poštovala i kada je kompromis postignut državnost i državne institucije su jačale. Nešto što je bilo nezamislivo postalo je politički fakt, tako su se razvile Oružane snage, državno Ministarstvo obrane, OSA-a, Uprava za neizravno oporezivanje, a sve su imale unutar svojih struktura ugrađene iste fundamentalne elemente upisane u Dejtonu. Upravo te institucije i danas funkcioniraju relativno stabilno jer se poštuju ta načela: pariteta, nacionalnih kvota, međusobnoga uvažavanja i kompromisnoga odlučivanja. Da su bošnjačke političke elite, zajedno sa predstavnicima međunarodne zajednice, nastavile u tom smjeru, a ne pravcu razgradnje dogovorenih dejtonskih temelja tko zna koliko bi još institucija bilo funkcionalnije, koliko bi država bila snažnija, a najmalobrojniji konstitutivni narod manje ozlojađen i ponižen. Nažalost, prevladala je maksimalistička želja za potpunom dominacijom, a kratkovidni međunarodni subjekti su poništili dotadašnje uspjehe, dodatno nam zakomplicirali politički sustav, omogućili preglasavanje, te negiranje izbornih volja.

Naučna konferencija

Dražen Barbarić: Temeljni zahtjev Hrvata je reset na dejtonske postavke

SNSD se također poziva na vraćanje originalnom Dejtonu, a vi tvrdite da je to konačni cilj hrvatske politike. Originalni Dejton su i slabe državne institucije, dvije vojske, samo tri državna ministarstva, nepostojanje SIPA-e OSA-e itd. Kada BiH ispuni program 5+2 zemlju će napustiti visoki predstavnik, a ozbiljnije strane trupe odavno nemamo. Može li takva slaba država dugoročno opstati?

Ponavljam, kada kažem izvorni Dejton mislim na načela koja je donio kao i sva ona postignuća jačanja državnosti koja sam već spomenuo. Prebrzo se odustalo od takve kompromisne politike i krenulo u "nacionalizaciju države" od strane političkih predstavnika većinskoga naroda i disolucije od strane Republike Srpske. Dakle, SNSD ne promatra Dejtonski okvir na ovaj način, već kao na svaki oblik koji u procesu slabljenja države može biti koristan. U tom rakursu promatraju i Dejton kao alat kojime dodatno mogu provocirati političko Sarajevo i razgrađivati postojeće državne institucije. U vašem pitanju su spomenute "ozbiljnije strane trupe", ako su iste ikakav jamac opstanka državnosti, onda se bojim da nemamo nikakve šanse. Ako nam je pored "polukolonijalne institucije" OHR-a potrebna i pridružena mu konjica onda je suverenitet BiH travestija. Sve one ugledne profesore, analitičare i aktiviste koji tvrde da će se građanska država ostvariti nametanjem novoga ustava od strane OHR-a uz raspoređivanje NATO snaga diljem države pozivam da nam pokažu jedan jedini primjer kroz svjetsku povijest takve države koja opstala kao demokratska i multikulturalna država.

Tvrdite da je Dejtonskom mirovnom sporazumu istekao rok trajanja, a istovremeno da hrvatska elita traži povratak na dejtonske temelje. Kako objasniti da hrvatska elita traži povratak na nešto čemu je rok istekao?

Vrlo jednostavno. Iako zvuči paradoksalno, zapravo nije. Radi se o načelnoj politici, tj. povratku na fundamentalne principe koje je dejtonski ustavni poredak donio. Ako je apelacija pokojnoga Alije Izetbegovića i po njoj ustavna presuda morala utvrditi načelo konstitutivnosti kao natkrovljujuće, onda je bilo logično na tom istom načelu izgraditi funkcionalni politički sustav, a ne ga neprestano podrivati i razgrađivati. Dakle, dejtonski poredak je ugradio konsocijacijski dio u politički sustav koji zahtjeva da politički predstavnici koje obnašaju strogo određene funkcije nose "stvarni legitimitet" konstitutivnoga naroda kojeg predstavljaju. Ovo se odnosi na samo dvije institucije u sustavu - Dom naroda i Predsjedništvo BiH. Zahtjevi svih hrvatskih relevantnih političkih aktera su jednostavni, pretvaranje tih izbornih mehanizama iz pripadničke u predstavničku demokraciju. Hrvate ne moraju u Predsjedništvu ili Domovima naroda predstavljati etnički Hrvati, već oni akteri koje ti isti Hrvati kao konstitutivni narod izaberu. Na tome principu međusobnoga uvažavanja političkoga izbora sva tri konstitutivna naroda i njihovoga zajedničkog djelovanja se temeljio originalni daytonski poredak. Da mu se dala prilika, do sada bismo imali mnogo snažniju državu, mnogo funkcionalnije entitete, mnogo zdravije međunacionalne odnose i mnogo zadovoljnije građane BiH.