U susret Božiću
12

Draženko Ubiparipović već 15 godina brine o organizaciji vjerskih aktivnosti u crkvi u Zenici

Piše: E. M.
Draženko Ubiparipović (Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba) (Foto: E. M./Klix.ba)
(Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba)
Zeničanin Draženko Ubiparipović već 15 godina brine da u Crkvi rođenja Presvete Bogorodice u Zenici sve bude spremno za noćno bdjenje i pravoslavni Božić koji unosi radost u domove hrišćana.

Ubiparipović je vjerski službenik u Crkvi rođenja Presvete Bogorodice i s velikim zadovoljstvom obavlja sve poslove za koje je zadužen. Prodaja svijeća, briga o crkvi te primanje vjernika u crkvu su njegove svakodnevne obaveze. Međutim, čar Božića i kićenje badnjaka za njega je najveća čar posla.

Na Badnji dan, najčešće otac i sin odlaze u šumu i sijeku hrastovo ili cerovo drvo - badnjak, kojeg donose kući. Ubiparipović se i danas prisjeća svojih porodičnih badnjaka.

“Sjećam se kako je otac ulazeći u kuću s badnjakom nas ukućane pozdravljao s ‘Pomaže Bog, sretan vam Badnji dan’ i to su zaista lijepe uspomene. S obzirom na druge obaveze, mi smo naš badnjak u crkvi ranije okitili kako bi nam bio što ljepši uvod u Božić i zadnji dan božićnog posta”, govori Ubiparipović.

Na kraju Badnjeg dana, nakon služenja noćnog bdijenja i paljenja badnjaka ispred domova, crkvi i drugih hrišćanskih bogomolja, u hrišćanskim kućama se sprema posna hrana i sve prolazi u prazničnom porodičnom duhu.

Ubiparipović u nastavku razgovora za Klix.ba govori kako ta tradicija još živi samo na selima, a da se u gradu izgubio pravi duh Božića.

“Pripreme za Božić teku veoma dobro, sve je spremno, a nakon noćnog bdijenja bit će upriličeno i narodno veselje uz vino u nekom prazničnom raspoloženju. To je naša tradicija ovdje, a po selima se još uvijek njeguje ona istinska gdje su svi s obitelji i ukućanima. Duh modernog vremena je uzeo maha, malo koga to interesuje i rijetko ko dođe tražiti neki savjet. Sve se svelo na materijalno, da se što više pojede i popije. Duhovnih stvari je veoma malo, posebno kod omladine”, dodao je Ubiparipović.

On će Božić dočekati u krugu svoje porodice i rodbine uz tradicionalnu česnicu koja će donijeti sreću nekome od njegovih ukućana.

Osim duhovnosti i istinske čari Božića, našem sagovorniku ništa ne nedostaje.

“Meni je najbitnije da sam s porodicom, a ono što mi fali prilikom obavljanja ovog posla je duhovnost naših vjernika. Vjerujem da to nije samo kod nas, već i u drugim religijama. Blagdani su izgubili svoju duhovnu komponentu i pitanje je da li ćemo je uspjeti vratiti. Ovaj posao me ispunjava, radim ga već 15 godina, ali mimo svih materijalnih stvari, najbitnije mi je kako se osjećam dok služim Bogu i brinem za ovu crkvu”, zaključio je Ubiparipović u razgovoru za Klix.ba.