Hajrudinu su ljekari prognozirali još samo mjesec dana života zbog teškog oblika leukemije, a sa bolešću se bori od svoje druge godine. Posljednja želja bila mu je upoznati slavnog nogometaša Zlatana Ibrahimovića.
No, slavni nogometaš zbog obaveza se nije uspio sresti s dječakom, ali mu je u videoporuci poručio da misli na njega te mu pripremio dva dresa.
Rekić je na Sarajevskom aerodromu Hajrudinu uručila Ibrahimovićev dres koji je nosio na utakmici, ali i mali dres na kojem mu je Ibrahimović napisao posvetu.
"Od kada sam čuo za tebe, svakoga dana mislim na tebe", napisao je Ibrahimović na dresu.
Susret Rekić sa Hajrudinom i njegovom porodicom bio je pun emocija i suza, a dječak se upravo bio probudio te nije ni prepoznao Rekić. Budući da su čitav dan proveli u bolnici, porodica Kamenjaš je odmah otišla kući.
Rekić nam je rekla kako joj je Ibrahimović dresove poslao poštom, a da je ona morala lično da ih uruči dječaku, budući da mu je obećala da će doći.
"Bilo je puno ljudi uključeno. Ja sam objavila vijest na Facebooku i mnogi su se uključili. Toliko je ljudi bilo, da ne bih mogla pojedinačno izdvojiti neke osobe. Što se videa tiče, mogu reći da je snimljen u Parizu i da je Zlatan želio da ga snimi i od srca je to napravio odmah nakon utakmice na kojoj je dao dva gola. Video je prebacio našem udruženju. Mi mu ništa nismo tražili. Sam je, na svoju inicijativu, potpisao dres i poslao", ispričala nam je Rekić.
Rekić nam je ispričala kako joj je Hajrudin, kada ga je upoznala i pitala koja mu je najveća želja, rekao da želi da upozna Zlatana Ibrahimovića. Morala je da mu ispuni posljednju želju.
Susret sa Hajrudinom i uručivanje dresa ju je vidno potreslo. Ispričala nam je kako je studirala psihologiju i kako već 20 godina pomaže djeci, a već gotovo dvije godine vodi i svoju fondaciju Light For Tomorrow.
"Hajrudin ne zna. Mi krijemo od njega da umire i mislim da je to najbolje. Ako ne možemo ništa drugo, onda da učinimo da ode sa osmijehom. Ovo ga je veoma obradovalo. Kada je pogledao video, snimio ga je na mobitel i neprekidno je hodao sa njim. To mu je dalo elana i energije za barem neki dio života", rekla nam je Rekić i dodala kako će svoj boravak u BiH provesti pružajući podršku Hajrudinu i njegovoj porodici. Kaže da nije ništa željela da planira i da želi da bude uz njih.
Kaže da je, za vrijeme Hajrudinovog liječenja u Njemačkoj, doslovno živjela sa njegovom porodicom.
"Sve je počelo sa posjetom Mevludinu (Mevludin Smriko op.a.). Bilo mi je teško, bio mi je kao brat. Nisam znala da tamo postoji toliko naših ljudi i da se toliko pate. To je prilično nepoznato, čak i ljudima koji žive tamo. Postoje ljudi koji ovdje skupe novac za liječenje, ali se tamo pate i nemaju šta da jedu. Uspjela sam nekako da tamo udružim porodice iz regije kako bi im bilo lakše i kako bi se družili i pomogli jedni drugima. Kuhala sam im, organizovala druženja, a imali smo i sponzore koji su kuhali dosta hrane. To sam od srca radila", ispričala je Rekić i dodala kako je još uvijek potresena zbog smrti djevojčice Belmine Ibrišević, budući da je s njom provodila 24 sata dnevno. Kaže kako nikoga nije mogla da ostavi i da je uz sve bila do samog kraja.
