Državno pravosuđe je godinama glavna Dodikova meta, traži li novu Catherine Ashton da ga spasi?

Milorad Dodik je nervozan. Njegovi nastupi, prijetnje, izjave lišene logičke osnove, ali i pozivi na dijalog dolaze iz razloga što je i sam vjerovatno svjestan toga da je pokrenuo lavinu koju ne kontroliše. Iskustvo uči Dodika da ako stvori dovoljno haosa, onda će se pojaviti neko iz Evropske unije i kako bi ga smirio učiniti ustupke, kao što je bio slučaj 2011. godine.

Naime, 2011. godine Narodna skupština RS-a je usvojila inicijativu da se održi referendum o Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Dodiku su tada smetali strani sudije i tužitelji. Kriza do koje je došlo tada "riješena" je tako što visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i evropsku bezbjednost Catherine Ashton došla na koljena Dodiku u Banju Luku i napravila dogovor kojim je odlučeno da strane sudije i tužitelji napuste Sud Bosne i Hercegovine.

Još jedna opsesija Milorada Dodika je Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Prošle godine je Narodna skupština RS donijela odluku o nesprovođenju odluka Ustavnog suda, a Dodik i ovdje insistira na odlasku stranih sudija i uvođenju etničkog glasanja prilikom donošenja odluka.

U četvrtak je NSRS donijela odluke kojim se zabranjuje rad VSTV-a, Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Treba istaći da je i u samoj odluci o stvaranju entitetskog VSTV-a, priznato da je uspostavljen sporazumom između entiteta i države.

Određena politička ironija jeste ta da u komplikovanom i decentralizovanom državnom sistemu kakav je onaj u Bosni i Hercegovini teško je ostvariti apsolutnu političku kontrolu nad radom državnog suda i tužiteljstva, što je s druge strane puno lakše uraditi u centralizovanim sistemima.

Upravo zbog toga Milorad Dodik iako već gotovo 20 godina ima neograničenu vlast u RS-u sada se suočava sa sistemom Bosne i Hercegovine. Iako je uspio ispregovarati to da se iz Suda Bosne i Hercegovine udalje strane sudije i tužitelji, u svome političkom djelovanju nije uspio da ostvari kontrolu nad pravosuđem.