Duraković: Možda sam bio u krivu misleći da saradnjom sa Dodikom mogu poboljšati život Bošnjaka u RS-u

Duraković je uporedio situaciju kada je početkom prošlog mjeseca ukrajinska teniserka Elina Svitolina odbila je, nakon meča na Roland Garosu, da pruži ruku Bjeloruskinji Arini Sabalenki samo zato što potiče iz države koja podržava agresiju na njenu zemlju sa sa sastankom održanim jučer u Konjicu.

"Iako Sabalenka sa agresijom Rusije na Ukrajinu nema aposolutno ništa, niti je ikada pružala podršku režimu Vladimira Putina, Svitolina je svojim gestom jasno pokazala da su joj principi mnogo važniji od svega ostalog, za razliku od "probosanskih" političkih predstavnika koji su jučer u Konjicu sastančili sa Miloradom Dodikom, nakon što je isti opsovao genocid u Srebrenici, riječima: 'Je*em ti genocid u Srebrenici'", poručio je.

Duraković se podsjetio i nedavnih kritika koje su mu bile upućene pri preuzimanju mandata.

"Možda trenutno nisam omiljeni političar među Bošnjacima, možda će me i nakon ove reakcije nazvati Dodikovom marionetom i plaćenikom jer sam onomad, pri preuzimanju mandata rekao da u Banju Luku dolazim otvorenog srca i pružene ruke i možda sam cijeli ovaj period bio u krivu misleći da saradnjom sa Miloradom Dodikom mogu poboljšati život Bošnjaka u entitetu Republika Srpska, ali prosto moram postaviti pitanje predstavnicima Bošnjaka na državnom nivou: 'Šta tačno Milorad Dodik treba uraditi ili koga i šta treba opsovati da vam dostojanstvo bude važnije od pozicija i zašto ste nakon što je Milorad Dodik opsovao genocid u Srebrenici ostali na tom sastanku i nastavili razgovor sa Miloradom Dodikom!?'", upitao je.

Podsjetio se i svih onih prema kojima imaju dužnost svi političari u Bosni i Hercegovini, građana, posebno onih koji su svoje najmilije izgubili u zločinu počinjenom u Srebrenici.

"Sramota me. Sramota me šesnaestogodišnjeg mene koji je slučajno preživio genocid, dok hiljade drugih muškaraca, koji su sa mnom zajedno, u koloni bez kraja krenuli na put smrti, nisu preživjeli. Sramota me majke koja će za deset dana ukopati šaku posmrtnih ostataka svoga sina, iste one majke koja je dvadeset godina molila odgovorne da otkriju lokacije primarnih i sekundarnih masovnih grobnica u koje su srpske vlasti, komandanti i vojnici bacali strijeljane bošnjačke civile pa njihova tijela, kasnije, želeći da sakriju istinu komadali rovokopačima i prebacivali ih na druge lokacije. Sramota me svih onih koji danas žive bez svojih očeva, braće i sinova. Sramota me gospodo vaše sramote! Sramota me vašeg debakla u Konjicu, a najviše će me biti sramota, ako probosanski i bošnjački političari, ili barem oni koji sebe tako nazivaju, i pozicija i opozicija, nakon ovog ne zauzmu jedinstven stav i odgovor! Jer, Milorad Dodik je davno prešao tu famoznu "crvenu liniju", no mi mu nikada nismo jasno, glasno i bez kalkulacija odgovorili! Što se mene tiče, preko ovog se ne prelazi", rekao je.