Dva procesa na kojima je Gordana Tadić trebala "dokazati" i naglasiti neutralnost
Glavna tužiteljica, koja je nedavno suspendovana, doduše prvostepeno i nepravomoćno dobija već godinama dobija kritike na račun svog rada, zbog navodne političke pristrasnosti (HDZ i SNSD), izbjegavanja procesuiranja određenih slučajeva, a prije svega kada je u pitanju vladajuća struktura u RS-u.
Jedna od najvećih kritika na račun Tadić je mali broj optužnica i neaktivnost u predmetima ratnih zločina, konkretno A lista ratnih zločina koju je Tužilaštvo BiH preuzelo od Haga.
U takvim okolnostima Tadić je trebala u par koraka na neki način pokazati svoju neutralnost i aktivnost, a prije drugostepene presude Disciplinske komisije pri tužilaštvu s obzirom da joj prijeti smjena. I u takvim okolnostima dešavaju se dva slučaja koji su u fokusu javnosti, ali bi suštinski, sudeći po trenutnom razvoju događaja mogli doživjeti krah.
Glavna tužiteljica Gordana Tadić iskoristila je "Sporazum između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske" o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima o međusobnom pružanju pravne pomoći. Konkretno Tužilaštvo BiH je zamolilo Hrvatsku da preuzme krivično gonjenje svojih generala i oficira koji su u BiH osumnjičeni za zločine nad srpskim civilima u sjevernoj Bosni.
Radi se o operaciji "Bljesak" koja je bila vojna akcija Hrvatske vojske, a započela je 1. maja 1995., kada su oslobođena okupirana područja zapadne Slavonije. Pretpostavlja se da su hrvatski generali učestvovali u izdavanju naredbi za neselektivno granatiranje i artiljerijsko djelovanje s područja pod kontrolom Hrvatkse vojske po civilnim ciljevima i nebranjenim mjestima Bosanske Gradiške i Bosanske Dubice te da je ubijeno više civila.
Prijavu protiv hrvatskih generala podnio je MUP RS-a, a ovim činom BiH cijeli slučaj prepušta Hrvatskoj, odnosno odustaje od provođenja istrage. Naravno, iz Hrvatske su uslijedile burne reakcije u smjeru odbrane svojih generala te je jasno da zapadni susjedi neće procesuirati svoje vojnike.
Šta je potencijalni efekat koji je glavna tužiteljica planirala postići? Pokazati da na neki način radi na rješavanju predmeta ratnih zločina, ali u praksi to znači prepuštanje cijelog jednog predmeta drugoj državi koji će vjerovatno završiti u nekoj ladici.
I dok se još taložila priča za taj predmet, u Sudu BiH se pripremalo ročište za određivanje pritvora Milomiru Savčiću i to po prijedlogu Tužilaštva. Savčić je optužen za genocid u Srebrenici i do sada se branio sa slobode, ali uz zabranu napuštanja države. S obzirom da je prekršio određene mjere zabrane, konkretno zbog istupanja u medijima Tužilaštvo je tražilo pritvor. Obrazloženje je bilo da će na slobodi potencijalno uništiti dokaze, utjecati na svjedoke i slično.
Sud je isti nakon nakon ročišta odredio pritvor Savčiću, ali je on u međuvremenu pobjegao. Tako je BiH dobila još jednog bjegunca, osumnjičenog za najteži ratni zločin - genocid. I dok traje stihijsko prepucavanje ko je kriv što Savčić odmah nije zadržan u pritvoru - Sud ili Tužilaštvo, šteta je učinjena prema cjelokupnom pravosudnom sistemu. A glavna tužiteljica u ova dva predmeta za sada nije uspjela prikazati ni efikasnost, niti neutralnost kojoj je očito težila.
