Prije 72 godine, 6. aprila 1945. godine, Sarajevo je oslobođeno od okupacije nacističke Njemačke tokom Drugog svjetskog rata. Isti datum, 47 godina kasnije, 6. april 1992. simbolizira prve dane opsade Sarajeva tokom rata u Bosni i Hercegovini. Slučajnost? Možda...
Dvije godišnjice
Godina je 1945. Jugoslavenska armija započela je akciju oslobađanja grada od fašista 28. marta. Prve borbene jedinice 16. muslimanske narodnooslobodilačke udarne brigade 5. aprila oko 17 sati preko Vratnika ulaze u Sarajevo i uz pomoć drugih brigada oslobađaju grad od njemačke okupacije i kolaboracionista Nezavisne Države Hrvatske. Probojem 334. puka obalom Miljacke do Marijin-Dvora u noći 6. aprila završene su ulične borbe u Sarajevu. Do zore je njemačka 181. divizija napustila svoja posljednja uporišta. U međuvremenu su preko Vraca i Mojmila u južni dio grada ušli i pripadnici 5. crnogorske udarne brigade, a Sarajevo je 6. aprila u osam sati bilo potpuno slobodno. Od tada se taj datum obilježava kao Dan oslobođenja grada Sarajeva.
Godina je 1992. Crne slutnje opet obuzimaju grad, kao onomad, prije 47 godina. Novine izvještavaju o oružanim incidentima i žrtvama u mnogim drugim gradovima. Grad pun paravojnih formacija i naoružanih pojedinaca. Nekoliko desetina hiljada ljudi izlazi na mirovne demonstracije. Namjera je srušiti blokade paravojnih formacija koje su paralizirale grad. Petog aprila, kada su se pred zgradom Skupštine Republike BiH okupile hiljade građana na mirnim demonstracijama, pale su prve žrtve rata. Na mostu Vrbanja snajperskim hicem ubijene su Suada Dilberović i Olga Sučić, prve sarajevske žrtve rata. Napadom na građane započela je opsada Sarajeva koja je trajala 44 mjeseca ili ukupno 1.425 dana, što je najduža opsada jednog grada u modernoj historiji. I to baš na rođendan, bolna historija se ponavlja. Poginulo je više od 11 hiljada građana, od toga više od 1.600 djece. U te tri i po godine, na Sarajevo je sa okolnih brda ispaljeno skoro pola miliona projektila. Najviše je ispaljeno 22. jula 1993. godine, čak 3.777 granata.
Sarajevo nekad i sad
Sarajevo je u posljednje vrijeme tema mnogih diskusija koje uglavnom ukazuju na razliku Sarajeva "nekad" i "sad". Toj razlici doprinijela je, naravno, politička situacija koja se devedesetih godina odvila na ovim prostorima pa se i priča o tim razlikama uglavnom svodi na politiku.
Cjelokupnu situaciju u današnjem Sarajevu potrebno je promatrati u širem kontekstu ili bar u kontekstu drugih bosanskohercegovačkih gradova. Tako je Banja Luka postala "srpski" grad, Mostar je podijeljen uz izrazitu brojčanu dominaciju Hrvata, s namjerom da postane njihov "stolni grad", što je bošnjačkom političkom vrhu očigledno odgovaralo kako bi Sarajevu pripisali epitet "bošnjačkog".
No, kako smo već naveli, preživjelo je Sarajevo i veće nedaće. Ostaju tek doprinosi onih koji taj grad zaista čine "velikim", a to su njegovi naučnici, pisci i pjesnici, kulturni djelatnici, sportisti i pjevači… Odnosno, svi oni koji su na sebi svojstven način utkali djelić doprinosa onom prizvuku koji Sarajevo danas sa sobom nosi. Počesto i kosmopolitski...
U ispunjenom BKC-u prikazan film "Leptiri bez krila", pojavila se brojna poznata lica
