Dvije političke realnosti u BiH: Prva sljedeća odluka Ustavnog suda otkrit će njihovu snagu
Pojednostavljeno, kako država iskreno može napredovati na putu EU, ako na unutrašnjem planu vlada potpuni haos, uslovljavanje i ucjenjivanje. Ili slušamo neiskrene izjave ili se i akteri prave naivni.
Dodikov pravi problem
Na domaćem planu samo tokom jula Milorad Dodik, odnosno vlast koju predvodi njegova stranka u RS-u je donijela dva zakona kojima su prvo poništili Ustavni sud BiH u tom entitetu, a zatim i zakon kojim odbacuju primjenu svih odluka visokog predstavnika u BiH.
U međuvremenu je visoki predstavnik Christian Schmidt poništio te zakone, ali ih je Milorad Dodik ipak objavio u entitetskom službenom listu. Tako smo došli u suludu poziciju gdje se čuju mišljenja da zakoni nemaju pravnu snagu, dok su oni s druge strane pravno obavezujući u RS-u. Ko je u toj borbi u pravu pokazat će prva situacija kada Ustavni sud donese neku odluku.
Do tada javnost prati neku vrstu pravosudnog procesuiranja odgovornih iz RS-a. Tužilaštvo BiH je formiralo predmet (proceduralni potez) i navodno vrši neku vrstu predistražnih radnji. Proces vodi odjeljenje Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) iz Banje Luke, koje je otišlo u kabinet Dodika da ga sasluša po osnovu prijave da ruši ustavni poredak.
I dok se priča o navodnom procesuiranju Dodika, to u praksi ništa ne mora značiti. U međuvremenu, iako je udario na državu, Dodik se nameće kao faktor kompromisa i stabilnosti, vješto trgujući novonastalom situacijom.
Dodik nudi "rješenje"
Izazvao je krizu, a zatim prvi izložio svoj prijedlog za smirivanje krize. A taj prijedlog suštinski znači ostvarivanje njegovih glavnih zahtjeva. Iznio je dvije opcije, a obje se svode na isto. U prvoj predlaže usvajanje svih 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije uz uslov da se izbace strane sudije iz Ustavnog suda, insistirajući na priči da je to uslov EU, iako to nigdje nije navedeno.
U drugoj opciji predlaže usvajanje tri prioritetna zakona, ali opet uz uslov izbacivanja stranih sudija usvajanjem novog zakona o Ustavnom sudu. Usput Dodik zahtjeva i imenovanje nedostajućeg ministra finansija u Vijeće ministara. I kada se sve to ispuni po Dodikovom željama, on je voljan povući objavljene zakone protiv Ustavnog suda i OHR-a.
Pitanja bez odgovora
U takvim unutrašnim okolnostima iz Brisela dolaze poruke o nastavku EU puta. Javnost sada treba dobiti odgovore koja je cijena za državu onoga čime Dodik ucjenjuje? Kako građani treba da povjeruju u napredak na EU putu kada na u unutrašnjem planu Dodik radi sve protiv države.
Trenutno živimo dvije političke realnosti. Jednu u režiji SNSD-a i Dodika, a drugu blago optimističnu da se sa takvim Dodikom treba nastaviti na EU putu. A suština je vjerovatno u činjenici da sama EU ne zna šta će s Dodikom niti mu se može jednoglasno suprotstaviti, pa se zauzvrat brani diplomatskim porukama ohrabrenja koje nema pokriće.
Jedina relevantna snaga koja suštinski može promijeniti stanje je američko aktivnije preuzimanje kormila.
