Džaferović: Naša je ruka, kao u doba Kulina bana, pružena ljudima dobre volje

"Povelja Kulina bana jedan je od najvažnijih dokumenata u hiljadugodišnjoj historiji Bosne i Hercegovine. Povelja kulina bana, kao međunarodni sporazum toga doba, neupitan je dokaz o državnosti naše zemlje; o tome da je ona imala samostalnost, svoju teritoriju, svoju vlast, zakone i odnose sa drugim državama. Drugim riječima, Bosna je već tada bila iznutra uređena i izvana priznata kao suverena država. Historijski kontinuitet nije jedini, ali je izuzetno važan argument kada je u pitanju postojanje država. Da bi neka država postojala tako dug historijski period, čitav jedan milenij, za to moraju postojati dobri razlozi. Historija pamti nestanak mnogih država, koje su u pojedinim trenucima raspolagale sa većom vojnom, diplomatskom i drugom silom, pa su ipak nestale, a naša država je opstala", rekao je Džaferović.

Razloga za takvu žilavu, neuništivu opstojnost je zasigurno mnogo, kaže, Džaferović, a ono što je ključni razlog jeste što ova država nije samo parče zemlje na Balkanu, već ideja da različiti narodi mogu živjeti zajedno.

"Kao što ljudska naselja imaju mostove koji ih spajaju, tako i velike civilizacije imaju mjesta na kojima se međusobno susreću i upoznaju. Bosna i Hercegovina oduvijek je bila mjesto susreta različitih civilizacija, zemlja na granici svjetova koja inkorporira sve te različitosti, ujedno tvoreći i svoj, poseban identitet. Kao takva, ova zemlja je oduvijek bila otvorena i prijateljski raspoložena prema ljudima iz drugih zemalja. O tome vjerno svjedoči i Povelja bana Kulina. Bosanski vladar ukazuje gostoprimstvo Dubrovčanima, garantuje im sigurnost, zaštitu i slobodu kretanja na području svoje države. Želja za dobrosusjedskim odnosima i međusobnim poštovanjem, kojom je prožeta Povelja Kulina bana, odvajdaka je predstavljala temeljnu značajku stava naše zemlje prema susjednim zemljama", naveo je predsjedavjaući Predsjedništva.

Kroz svoju dugu historiju, Bosna i Hercegovina je uvijek bila izvorište dobre volje i dobrih namjera, doprinoseći međunarodnoj ekonomskoj, kulturnoj i svakoj drugoj razmjeni.

"Svi najveći problemi sa kojima se naša zemlja suočavala, nikada nisu dolazili iznutra, već su uvijek stizali izvana, naročito iz pojedinih susjednih krajeva. Unatoč želji i dobroj namjeri srednjovjekovnih bosanskih vladara da žive u miru i međusobnom poštovanju sa susjednim državama, često su se morali suočavati sa žestokim nasrtajima upravo iz susjednih država, čiji je cilj uvijek bio isti: pokoriti ovu zemlju, uništiti njenu samostalnost i uništiti njen, kako su zavojevači isticali, heretički identitet. Prošla su stoljeća, ali nažalost ti pritisci na ovu zemlju nisu prestali. Vidjeli smo kako izgledaju, u svome najgorem mogućem obliku, u periodu agresije na našu zemlju. Snažne su se sile urotile da unište ovu državu, ali nisu uspjeli, još jednom se pokazala na djelu žilava izdržljivost ove zemlje", kaže Džaferović koji je dodao kako i danas vidimo da te sile i dalje ne miruju - nisu uspjele ostvariti svoje ciljeve otvorenom vojnom agresijom, pa sada pokušavaju iznaći neke druge načine.

Naša je ruka, kaže Džaferović, jednako kao i u doba Kulina bana, pružena prema svim ljudima dobre volje i dobrih namjera.