U razgovoru za Klix.ba kaže kako je 20 godina posmatrao oca kako se bori s ovom teškom bolešću koja je uzrokovala i druge posljedice.
"Gledao sam kako disfunkcionalni organ nanosi štetu drugim organima i pored ove hronične opake bolesti u njegovu historiju bolesti upisuju se i druga oboljenja koja nastaju usljed lošeg rada jednog od najbitnijih ljudskih organa. Odluka koju sam donio rukovodila se odnosima u porodici. Sestra i ja samo odgojeni tako da je porodica najbitniji faktor naših života", kazao je 27-godišnji Džan.
Kada su saznali da je transplantacija sa živog donora uspješnija, a da je moguća jedino ukoliko njegova sestra Džana ili on doniraju dio jetre, nije imao dileme.
"Glupo je pričati o razlozima jer ih ima mnogo i većina ih je subjektivne prirode, ali jedan od razloga je taj što sam ja muško i ožiljak koji nije primjetan meni bolje stoji", rekao je uz osmijeh.
Njegovom ocu oštećena je bila i žučna kesa. U termalnu fazu bolesti ušao je 2015. godine. Život mu je mogla spasiti samo transplantacija.
"Dvije godine smo se spremali za ovaj zahvat. Bilo je mnogo uspona i padova, rađanja i gubljenja nade, ali smo sve prebrodili kao porodica i individualci", kazao je.
Ocu je bilo teško kada je saznao da mu sin želi donirati dio sebe i pokušao je suprugu, kćerku i njega "zavarati" govoreći kako čeka pozive za druge opcije.
"Kupovao je vrijeme da ne dođe do donošenja odluke. Njegovo mišljenje se bazira na tome da roditelj treba dati djetetu sve pa i organ, a nikako obratno. Mama i tata su dali sve sestri i meni i mislim da ovaj put njegovo mišljenje nisam uvažio s pravom", rekao je Džan.
Danas obojica imaju normalan i zdrav život, poput svih ostalih zdravih ljudi, što je za njegovog oca velika promjena života nakon 20 godina bolesti.
"Na ranije događaje i ožiljke gledamo s smiješkom, bez opterećenja jer smo postoperativnu fazu prošli školski. Teško je dati savjet, a li jedno je sigurno da bih opet sve isto uradio bez razmišljanja", kazao je.
Osobama koje se nađu u istoj ili sličnoj situaciji poručio je da se jave timu Memorial zdravstvene grupacije i timu Emine Frljak Seh koji su njemu i njegovom ocu mnogo pomogli u realizaciji ove operacije koja je spasila život.
Državljani Srbije i Rusije dobili najviše crnogorskih državljanstava, slijede osobe iz BiH
