Džejna Ćapin 26 godina brine o psihi policajaca: Najteže im je kad su bespomoćni
Kroz godine rada u Zavodu za zdravstvenu zaštitu uposlenika Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona sarajevo, priča nam Ćapin, naslušala se svega. Svako doba nosilo je svoje breme i faktore koji su utjecali na psihološko stanje policajaca.
"To su ljudi koji rade u ekstremnim uslovima, bez ikakve podrške. Slušajući ih, jednostavno se divite kako opstaju i preživljavaju, koje oni adaptivne načine pronalaze da bi se izvukli iz nekih situacija. Vrlo često ostanete bez teksta, kakvu snagu pronalaze u sebi da i dalje istraju u svojoj misiji", priča nam Ćapin na početku.
Zajedno s kolegicom Dijanom Ričić Ćapin nadgleda psihološko stanje gotovo hiljadu službenika Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, ali sistem je nametnuo da na njihova vrata nerijetko pokucaju i pripadnici Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, kao i službenici drugih MUP-ova. U ovakvoj situaciji, priznaje i sama, teško je biti posvećen i obavljati posao psihologa onako kako bi trebalo, kako se to radi u policijskim službama razvijenih zemalja.
"Nije dovoljna jedna ovakva institucija. Mora postojati mreža psihološke podrške gdje bi svaka policijska uprava imala svog psihologa koji će raditi na ljudskim resursima. Sada brojne kompanije imaju te službe, ali naša policija nema. To bi bila mreža psihologa i psihoterapeuta koji bi provodili preventivne programe. Sada je to u svijetu veoma zastupljeno. Negdje u razvijenim zemljama policija prije polaska na zadatak radi vježbe svjesnosti, ovladavanja stresom i situacijama koje su pred njima. Psiholog treba biti dostupan među njima kako bi ih osposobljavao i bio dostupan kada imaju problem. Psiholozi trebaju biti u policiji, a ne u zdravstvenom sektoru. Ako vam treba psihološka pomoć, teško ćete je tražiti pred bijelim mantilom u nekoj zdravstvenoj instituciju gdje ste etiketirani. Ta vrsta pomoći treba biti dostupna na terenu", smatra Ćapin.
Policajci prilikom prijema u službu prolaze kroz neophodna psihološka testiranja koja provodi Ćapin s kolegicom Ričić. U tom smislu postoji pravilnik koji jasno definiše zdravstveni kriteriji za policajce. Pravilnikom su definisani i četverogodišnji sistematski pregledi koji, kaže nam Ćapin, izostaju već dugi niz godina. U drugim slučajevima, policajci se javljaju psiholozima prema potrebi.
"Veoma je loša briga o fizičkom i mentalnom zdravlju policajaca. Prepušteni su sami sebi i tome da nam se jave kada osjete potrebu za tim. Ukoliko odgovorne osobe u policiji primijete da se nešto dešava, neka promjena u ponašanju kolege, onda su dužni uputiti tu osobu na vanredni ljekarski pregled. Sama struktura ličnosti policajca mora zadovoljavati postavljene kriterije, da nema nekih indikatora poremećaja, što se ispituje kroz različite upitnike, psihodijagnostički instumentarij i intervju sa službenikom. Psihijatar je više zadužen za psihopatološki dio, a psiholozi za zdrave resurse ličnosti i samu strukturu ličnosti. Ukoliko u toku testiranja postoje neke indikacije za neki poremećaj ličnosti, onda ih upućujemo psihijatru", pojašnjava nam psihologinja.
Prema statističkim pokazateljima Zavoda za zdravstvenu zaštitu MUP-a KS, otprilike deset posto službenika pada na ljekarskom pregledu na kojem se, između ostalog, provjeravaju i njihove mentalne sposobnosti.
Ćapin podsjeća kako su se policijski službenici kroz godine suočavali s mobingom te kako su se dešavali i suicidi te napuštanja službe zbog psiholoških problema. Danas je najveći problem sagorijevanje na poslu.
"Najčešće se susrećem sa slučajevima profesionalnog sagorijevanja. Policajci se godinama suočavaju s kontinuiranim stresom i traumatskim situacijama. S druge strane, nisu adekvatno nagrađeni za svoj rad. Izostaje i podrša sistema. Vrlo često su izloženi i strahu. Egzistencijom su veoma opterećeni. Obavljaju veoma stresan posao, a u isto vrijeme imaju velike kredite, brinu za porodicu i slično. Mislim da tu zakazuje cijeli sistem podrške tim ljudima i jedan timski rad. Nije dovoljan samo psiholog. Treba nam socijalni radnik i neka služba koja bi u potpunosti mogla odgovoriti potrebama izazova pred kojim se svakodnevno nalaze policajci. Često se to njihovo stanje okarakteriše kao anksiozno-depresivni poremećaj, ali to su ustvari simptomi profesionalnog sagorijevanja. Oni dolaze s manjkom volje, bez motivacije za rad, opterećeni konstantnim mislima o nepravdi. S tim mentalnim nestabilnostima povezano je i njihovo loše organsko stanje. Njihovo zdravlje je vrlo narušeno. Kad bi se radile statistike, vidjeli bismo da su i to posljedice hroničnog stresa. Uz sliku profesionalnog sagorijevanja, tu su vrlo često udruženi i razni zdravstveni problemi, karcinomi, kardiovaskularne bolesti, autoimune bolesti... Osjećaj bespomoćnosti u nekim situacijama s tragičnim ishodima najteže im pada. Posao policajca ima svoja ograničenja, a jedno od njih je kada ne možete pomoći nekome ko je ugrožen u određenoj situaciji. Takvi slučajevi izazivaju traumatske efekte", kazala nam je Ćapin.
Ipak, i pored očiglednih psiholoških poteškoća, Ćapin kaže kako se službenici rijetko obraćaju psihologu, a pomoć traže tek onda kad dođu u stanje da sami ne mogu vladati situacijom.
Kao pozitivan primjer i prvi korak ka poboljšanju situacije Ćapin navodi projekt zaštite mentalnog zdravlja policajaca koji je pokrenula Direkcija za koordinaciju policijskih tijela te podržala Evropska unija. Kroz ovaj projekt osposobljavaju se policijski službenici o usvajanju terapijskih vještina.
"Naime, policajac će se prije obratiti svom kolegi kada mu je potrebna pomoć, a tek sljedeći nivo je psiholog. Danas imamo posebne agencije u okviru policije koje su bile dio tog projekta i koordinatori ih upute psihologu ukoliko vide da je to neko psihičko stanje koje zahtijeva superviziju i procjenu psihološkog statusa. Ono što je neophodno su redovni sistematski pregledi kako bi se radilo na prevenciji mentalnih poteškoća. Međutim, vjerovatno zbog finansijskog statusa policije izostaje briga za njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Oni su prepušteni sami sebi", ističe Ćapin.
S druge strane, dok brine o psihološkom stanju policajaca, Ćapin radi i na očuvanju svog mentalnog zdravlja.
"Kroz edukacije iz oblasti psihoterapije naučila sam kako preventivno djelovati kod prvih simptoma sagorijevanja na poslu. Vrlo važno je držati ravnotežu između profesionalnog stresa i obaveza te opuštanja i zadovoljstva. Stalno moramo misliti o toj ravnoteži. Vrlo je bitna mentalna higijena, to jeste rad na vlastitoj psihoedukaciji. Danas postoje razni programi, ljudi idu na kurseve meditacije i svjesnosti. Moramo naučiti biti posmatrači vlastitih misaonih procesa i dešavanja u našem tijelu. Fizički trening je također dobar način pomoći, ali ljudi ne bi trebali bježati od psihoterapije i pomoći stručnjaka iz ove oblasti", poručuje Ćapin.
Nadajući se boljoj situaciji, Ćapin na kraju naše posjete zavodu naglašava kako bi bilo dobro da, za početak, barem po nekoliko policijskih uprava ima svoje psihologe i psihoterapeute. Isprativši nas već je primala prvog pacijenta dok se red narednih pružao niz hodnik.
Deljković oštro o Margetić: Bila je na 49 službenih putovanja, to je grad koštalo 20.000 KM
Možete li prepoznati koja sarajevska ulica je na fotografiji snimljenoj 1947. godine?
