Đilda je tada neustrašivo iskočio iz automobila kako bi pomogao ranjenoj ženi. No, metak iz zasjede zauvijek je prekinuo njegov život. Često je govorio da bi mu bilo žao da pogine od snajpera, jer je to za njega bilo podmuklo. I onda snajperski hitac prekine jedinu pravu vrijednost - život.
Pomagao drugima
Najbliži kažu kako je živio za nogomet, Želju i grad Sarajevo. Đilda je među prvima posthumno dobio priznanje Zlatni ljiljan.
Njegova kćerka Dženita, koja je imala dvije i po godine kada je poginuo, naglašava kako je za nju svaka godišnjica izuzetno teška.
"Svake godine 11. juli mi je najtužniji dan. Uvijek je potresno zbog očeve smrti, ali i zbog Srebrenice", kaže Dženita za Klix.ba.
Ona dodaje kako je Đilda bio prije svega veliki čovjek koji se trudio da svima pomogne.
"Čula sam mnogo priča o njemu, o tome kako je uvijek bio spreman izaći ususret drugim ljudima. Ponosna sam na svog oca Đildu", istakla je Dženita.
Udruženje navijača FK Željezničar svake godine organizuje turnir u znak sjećanja na nekadašnjeg vođu navijača.
"U ime porodice zahvaljujem se Edinu Džeki što je došao i podržao ovogodišnji turnir. Naravno, zahvaljujemo se i navijačima tima sa Grbavice, koji sve to organizuju", zaključila je Dženita Begić.
Snimljen film
Inače, za Đildu kažu kako je Željezničar volio svim srcem i dušom. Sudbina je htjela da tragično strada u blizini naselja za koje je bio emotivno vezan.
Prošle godine je na Sarajevo Film Festivalu prikazan film o legendarnom vođi. Nedim Karalić je režirao film, a njegov otac Hamdija je producent.
Dževadov brat Izet poginuo je na brdu Žuč u decembru 1992. godine. Pogođen je snajperom, kao i Đilda, gotovo u isto mjesto, skoro u isto vrijeme. Razlika je bila tek desetak minuta. Bila je subota, isti dan kada je otišao Đilda.
Po njima dvojici ulica u sarajevskom naselju Koševsko Brdo nosi naziv Braće Begić.