Džindić za Klix.ba govori zbog čega plin nije jeftiniji, te šta će biti sa Aluminijem i Blokom 7
Također, govorio je i o pregovorima sa strateškim partnerima oko preuzimanja Aluminija, o izgradnji Bloka 7 Termoelektrane Tuzla i nesuglasicama sa Energetskom zajednicom kada je riječ o ovom kapitalnom projektu.
“Kada je riječ o namjenskoj industriji plan za 2019. je bio promet od 304 miliona KM. Do kraja godine prebacili smog a za za pet miliona KM. Istaknuo bih među nekih osam firmi koje su u većinskom vlasništvu Vlade FBiH prvenstveno Igman Konjic koji je prebacio za 20-ak miliona KM prometa u odnosu na planirani. Pretis prvi put prelazi 50 miliona KM ukupne realizacije. Tu je i Unis Ginex koji je redovno blizu 40 miliona KM. Dvije firme koje će prvi put imati realizaciju od oko 15 miliona KM su Binas Bugojno i BNT TMiH Novi Travnik. Po prvi put obje firme posluju pozitivno i nisu gubitaši. Sve firme isplaćuju plaće poreze i doprinose što do sada nije bio slučaj”, kazao je Džindić.
Spomenuo je i sarajevsko preduzeće Zrak koja će imati promet od pet miliona KM i pored svih problema iz prethodnog perioda, tužbi radnika, protesta, presuda, blokada računa.
“Jedino nam u jednom blagom zaostatku ostaje firma TRZ Hadžići, dakle njihova realizacija nije pretjerano velika. Ali smo i u toj firmi uspjeli napraviti jedan iskorak vezano za razvoj ručnog bacača koji naravno treba proći još dodatne analize i potrebe na tržištu da vidimo u kojim formatima treba buduće trasirati proizvodne kapacitete za tu liniju. U 2019. firma Vitezit, firma koja je potpadala u namjensku industriju otišla u stečaj. Dakle mi smo u ove četiri godine pokušali da animiramo, da pomognemo kroz grantove, subvenciju, podršku odgovarajućim projektima, ali nismo uspjeli. Na kraju smo se opredijelili da se pokrene stečajni proces, da se ne bi pravili dodatni gubici”, kazao je Džindić.
Upitan u koje zemlje su iz BiH izvezeni proizvodi namjenske industrije, Džindić kaže da imaju određene poslovne tajne da ne šire informacije u koje zemlje se izvoze proizvodi, ali je otkrio da je izvezeno u 40-ak zemalja iz cijelog svijeta.
“Za većinu firmi iz namjenske industrije 2020. godina je već puna i rezervisana, radimo na novim linijama, na tehnološkom proširenju, na proširenju asortimana. U ove četiri godine smo imali strateški plan, a tu je spadala haubica iz BNT TMIH Novi Travnik, zatim projektili dugog dometa proizvedeni u Pretisu, posebne vrste metaka iz Igmana, proizvodne kapisle iz Ginexa, po novim direktivima iz EU. Radili smo na povećanju produktivnosti u svim firmama, radili smo na inžinjerskom i tehnološkom poboljšanju linija i proizvoda. Napravili smo dobru pripremu, preko tzv. X-matrice napravili smo alat za kontrolu nadzora i upravljanja svih projekta u namjenskoj industrije. Sa novom metodom smo htjeli da centrala baza upravljanja informacijama bude Direkcija za namjensku industriju. Imat ćemo potpunu kontrolu svake pojedinačne aktivnosti u firmama namjenske industrije, kako ne bi došli u situaciju da se na kraju godine pitamo zašto neki projekat nije uspio”, kazao je Džindić.
Govoreći o realizaciji kapitalnog projekta Bloka 7 Termoelektrane Tuzla vrijednog 1,5 milijardi KM, Džindić je kazao da su u toku pripremni radovi.
“Pripremni radovi su projekat od 18 miliona KM i upravo ga radi kompanija iz FBiH. Rok je jedna godina. Radi se o kompletnoj pripremi terena, odvodnim i dovodnim cijevima za napajanje i ispuštanje vode s platoa gdje će biti građen Blok 7 od 450 megawata električne energije. Radi se o potpuno novom, savremenom bloku, ekonomski i ekološki potpuno isplativom. Taj blok mijenja tri postojeća u TE Tuzla. Nakon gradnje, ova tri bloka će biti ugašena. Novi će grijati kompletan TK, dakle pored proizvodnje električne proizvodit će i toplotnu energiju i grijati najmnogoljudniji kanton. Možete zamisliti kada ne bi bilo grijanja u TK, kada bi svi prešli na alternativno grijanje, a to je ugalj prvenstveno. To bi bilo ekološka katastrofa. Dakle, nama je Blok 7 potreban. Kao zamjenski blok, to je broj jedan, a onda kao blok koji će održati energetsku nezavisnost FBiH i grijati čitav TK”, naveo je Džindić.
U samom procesu definisanja granica projekta, kaže on, došlo je do primjedbe Energetske zajednice a na osnovu dvije primjedbe od dva udruženja iz BiH o tome da li garancija koju je izdala država BiH u sebi ima elemenata državne pomoći.
"Agencija za državnu pomoć BiH je odgovorila da u rješenju koje su izdali ne postoji niti jedan element koji ukazuje na to da postoji element državne pomoći. Mi nismo nadležni da komentarišemo odluke ove agencije koja je uradila sve po zakonu, kao i dva federalna ministarstva i Vlada FBiH. Elektroprivreda je kroz svoje organe dobila od Vijeća ministara saglasnost, proslijedila kineskom partneru koji je to potvrdio i svi ugovori su na snazi. Dakle, EP će u ovom projektu iz svojih sredstava finansirati 15 posto, a kineski partner 85 posto. Održano je nekoliko sastanaka u procesu medijacije između EP i Energetske zajednice, a u tom timu su učestvovali i članovi ministarstava, ureda premijera i Agencije za državnu pomoć. Pokušali smo se dogovoriti da se prevaziđe ovaj problem i da se ide dalje, međutim zahtjev od Energetske zajednice na posljednjoj video konferenciji krajem 2019. je da se FBiH vrati na početni položaj, odnosno da se ponište sve odluke uključujući Vlade, Parlamenta BiH i Agencije za državnu pomoć. Mi to po zakonu ne možemo. Po zakonu da bi se došlo do poništenja rješenja mora se neći veliki argument koji će pokazati da je napravljen greška ili prekršaj u proceduri,ali za sada nema niti jedne primjedbe koja bi mogla zaustaviti projekt. On ide dalje i u naredne četiri godine bi trebao biti završen”, poručio je Džindić.
Za nekoliko dana će, najavljuje on, biti održana tematska sjednica na Predstavničkom domu FBiH gdje će se govoriti o ispunjenju obaveza FBiH prema EZ-u, ali i tome ko je kriv zbog čega još nemamo, naprimjer, Zakon o električnoj energiji.
"Došli smo u situaciju da nakon četiri ili pet godina pregovaranja da EZ daje RS-u jednu formu zakona, a FBiH drugu. RS je bila saglasna, a FBiH je tražila da se ustavne nadležnosti razmotre. Moramo istaknuti da su iz Energetske zajednice u proteklom periodu imaju jedne aršine prema RS-u, a druge prema FBiH. Imali smo potpuno zeleno svjetlo za gradnju TE Stanari u RS, a blokadu u vezi s blokom 7 u Tuzli, koji gasi tri bloka starih 50 godina”, kazao je Džindić.
Ministra smo upitali zašto građani još uvijek nemaju jeftiniji plin, iako je došlo do niza odluka o smanjenju cijena ovog energenta.
“Mi smo za četiri godine cijenu plina snizili za 45 posto, a to se nikada nije desilo od kada postoji FBiH, nakon toga smo bili među tri zemlje u kojima je cijena plina u Evropi najniža. Pošto mi direktno zavisimo od fakture Gazproma, a to sam pokušao objasniti i nižim nivoima vlasti, mi na tu fakturu dodajemo troškove transporta kroz zemlje kroz koje prolazi, zatim minimalne troškove BH Gasa, a onda ide finalna cijena prema distributivnim kompanijama. I ono što smo u toj analizi našli jeste da su kantonalne firme prema privredi , pa i prema građanima bile nefer i zaračunavali su enormno visoke cijene i nisu pratile odluke Vlade FBiH sve vrijeme. Taj period gdje nisu pratile odluke Vlade FBIH su peglali svoje gubitke iz ranijih perioda. Nažalost kantonalni nivo nije reagovao na profesionalan način. Kantonalne firme moraju pratiti rad Vlade FBiH, trendove rasta i pada cijena i svako smanjenje ili povećanje mora se odraziti na krajnjeg korisnika. Ne možete peglati gubitke zbog nenaplate od finalnog konzumenta na račun zaustavljanja smanjenja cijena”, kazao je Džindić.
On je upitao odakle ukupna potraživanja Toplana od 100 miliona KM, zašto Sarajevogas nije naplatio 100 miliona KM, te zašto je došlo do situacije BH Gas nije naplatio svojih 60 miliona KM.
“Onda smo pravili reprograme sa Sarajevogasom da ne bi otišao u stečaj. Dakle FBiH je išla korak dalje da napravi sporazum da ne bi kantonalna firma otišla u stečaj. Zato treba da kažu hvala a ne da nam spočitavaju da želimo uništiti privredu. A oni su ti koji su to uradili, prema privredi su dodavali 250 KM na 1000 kubnih metara! To su ogromne cifre. Zašto odluke o smanjenju koje donosimo ne osjete krajnji potrošači? Mi smo pred Novu godinu donijei odluku o smanjenje cijena plina za 8,5 posto u odnosu na distributivne kompanije, na osnovu kretanja cijene Gazproma i to se primjenjuje od 1. Januara 2020. Godine. Kakva će biti situacija u narednom periodu, ne znamo. Svjedoci smo bili da su Ukrajina i Rusija potpisale sporazuma na pet godina. To je dobra stvar. Imali smo određenih poteškoća sa potpisivanjem ugovora sa Energoinvestom, jer upravo se čekala taj dogovor. Kada se to potpisalo otvorila se mogućnost potpisan je ugovor sa Gazpromom i to sada ide svojim tokom dalje”, kaže Džindić.
Navodi da BH Gas ima strateški input da se ide prema Južnoj interkonekciju jer FBiH treba alternativa snadbijevanja i zbog konkurentnosti i zbog eventualnih blokada od određenih kompanija.
Govoreći o ponudama za Aluminij, federalni ministar je kazao da su održali sastanke sa četiri kompanije.
“Kada dođemo do razgovora o tome ko će osigurati električnu energiju pod kojim cijenama, tu nalazimo na veliki problem. Većina njih želi da Vlada FBIH daje električnu energiju po cijenama znatno nižim nego na tržištu, pa čak i duplo i uz određenu garanciju Vlade FBiH. Na to Vlada nije mogla pristati niti će to ikada učiniti. Da je mogla tako nešto uraditi onda bi Aluminij nastavio raditi u ovom obliku. Međutim ovaj oblik poslovanja u zadnjih 10 godina nije ekonomski opravdan niti isplativ.
Opredjeljenje Vlade je da se nađe partner koji radi u ovoj oblasti, a da to ne bude neko ko je tek počeo da radi. Mora imati iskustvo, zatim dobro povezan ulazni lanac snadbijevanja svih materijala sirovina, glinice itd. S druge strane mora biti uvezan i sa prodajnim lancem, kako ne bi bilo remetilačkog faktora. Moramo prouzvesti Aluminij utrenutku u kojem ciejna struja OK i prodati ga na tržištu kada cje cijena optimalna. Ni sa jednom od tih kompanija nismo mogli naći zajedničku riječ. Abraham grupacija je možda jedina od ove četiri koja je konkrento ponudila jedan plan, u njemu su naveli određene podatke. Ali prvi prijedlog je Vlada odbila jer nije naša nadležnost. Mi smo 44 posto vlasnici Aluminija, ne možemo razgovarati kao većinski vlasnici jer to nismo. Drugi oblik koji su ponudili jeste model saradnje u obliku iznajmljivanja kompanije na 60 godina, ali iza toga ponovo stoji subvencija električne energije, a uz to Vlada ne može potpisati ugovor o najmu kada nije većinski vlasnik. Ne može govoriti u ime malih dioničara i Vlade RH koja je 12 posto vlasnik”, rekao je Džindić.
Prije šest mjeseci je, navodi on, kada je Aluminiju zaustavljena isporuka električne energije, tražio analizu finansijskih podataka za prvih šest mjeseci, da se taksativno navedu fakture i koga su plaćali.
“Dobio sam odgovor da Vlada nema pravo tražiti te podatke. S jedne strane tražite pomoć, a ne dajete podatke i analizu koja je potrebna da mi donijeli ispravnu ekonomsku odluku. Tražili smo u cilju da bi donijeli ispravnu odluku. Očekujemo još jedan razgovor sa Abraham grupacijom, a to će vjerovatno biti u narednih 15-ak dana,iako smo svjedoci da su prije nekoliko dana uručeni otkazi za ostale zaposlenike koji su bili ostavljeni u nekom tranzicijskom periodu. Sve ono na početku što smo rekli već nakon gašenja, a to je da Aluminij očekuje neki novi oblik poslovanja evo sada se upravo to dešava. Taj neki novi oblik je možda jedini objektivan i realan. Da sve to ode u stečaj i da se tokom stečaja pokrene proizvodnja uz nekog strateškog partnera”, poručio je on.
Stanje u rudnicima, kaže, nije sjajno. Tu su nagomilan problemi, dugovi prema Poreznoj pravi,dobavljačima itd.
“Plan presutruktuiranja koji se nalazi na Parlamentu i koji se mora pod hitno usvojiti mora omogućiti prestruktuiranje kompletnog energetskog sektora, uključujući i rudnike. Moraju se razdvojiti kompanije po djelatnostima kako nalaže EZ i direktive, zatim detektovati koje su u lošem stanju. Vidjet će se da je upravo sektor rudarstva najnespremniji za ove tranzicije. Što se tiče rudnika Banovići imali smo probleme kada je riječ o zamjeni NO kojem je istekao mandat. Vlada FBiH je ušla u zakonsku obavezu da promjeni članove NO. Naišli smo na otpor NO zajedno sa Upravom. Želja je bila da se nastave mandati ljudima koji su tamo bili 15 godina i više. Opstrukcije na koje smo naišli bile su žestoke, bilo je prijetnji. Ali smo pokazali da je ovo Vladino većinsko vlasništvo i da tamo gdje je većinski vlasnik ima da se provede svaka odluka koja se donese. Pokazali smo snagu, znanje i koordinarnost. Zamijenili smo članove NO i nastavili normalan rad. Nije nam cilj da destabilizujemo bilo koji rudnik, ali nećemo dozvoliti da pojednici uruše sistem”, kazao je Džindić.
U 2020. najavljuje realizaciju plana prestrukturiranja kazavši “nije nam stalo da se zatvori niti jedan rudnik, da se otpusti niti jedan rudar”.
“Ali nam je stalo da se riješimo viška radnika, da im platimo otpremnine sve ono što je u skladu sa zakonom i da rudnici konačno mogu proizvoditi dovoljnu količinu uglja na vrijeme i da tu svoju djelatnost mogu platiti svim radnicima i rudarima plate i obaveze. Nama zapravo fali rudara. Imamo problem sa viškom režijskog osoblja koje prati rad rudara. S time ćemo se pozabaviti i konačno staviti tačku. U godinu, dvije moramo omogućiti da svaki rudar dobije platu na vrijeme i da mu se plate obaveze”, istaknuo je on.
Vlada je, kaže, u posljednje četiri godine uvezala staž za blizu 4000 radnika koji su imali uslove za penziju.
“Potrošilo smo blizu 40 miliona KM. To nikada nije urađeno. Opredjeljenje Vlade je bilo da se prodaju sve firme gdje Vlada ima manjinski udio, jer tu imamo samo probleme i da riješimo pitanje Hidrogradnje, Željezara, Borca u Zenici, Banovićima i Travniku, Konjuha, Vitezita, KTK Visoko. Sve firme koje su bile na izdisaju. Uspjeli smo da to privedemo u neku stečajnu fazu da ljudima uvežemo staž, da druge probamo reanimirati da nastave angažman u drugim društvima. Realno radnika fali. Nije problem kada se iz jednog preduzeća, tipa Hdirogreadnje, prebaci u drugo koje se bavi istom djelatnošću, jer ovo više ne može funkcionisati. Mi smo nekih 5-6 firmi poslali u stečaj da ne bi stvarali nepotrebne gubitke. To su bili ispravni i hrabri potezi. Mislim da to do sada nijedna vlada nije uradila na ovaj način. I u narednom periodu imamo plan da nekoliko preduzeća idu u stečaj. I za 2020. smo osigurali 10 miliona KM za uvezivanje staža. Sredinom februara će ići novi oglas za prijavu tih radnika”, rekao je Džindić.
Upitali smo ga da li će nastaviti mandat na ovoj funkciji, kada dođe do imenovanja nove Vlade FBiH.
"O tome odlučuje politika. Spominjao se i premijer. Što se mene tiče kao što sam radio ove četiri i po godine spreman sam raditi dalje da se ovaj sektor konačno uredi i da bilo ko dođe iza tog mandata dođe u uređenije stanje. Puno je lakše raditi kada nemate problema s Hidrogradnjom, Željezarom Zenica, s Borcem, Aluminijem, Vitezitom. Nisam neko ko lako odustaje i ko se predaje”, kazao je Džindić.
