Edin Batlak: Brisanje Centralne zone u Mostaru potencira podjele, SDA i HDZ samo učvršćuju pozicije

Kako bi zapravo trebalo da pregovori izgledaju? Te dvije stranke su na posljednim održanim izborima 2008. godine zadobile povjerenje 30 posto biračkog tijela i uzele za pravo da ih je baš briga za ostalih 70 posto građana ovog grada. Neću pogriješiti kada kažem da je sada na sceni kidnapovanje prava odlučivanja o našoj sudbini. Jedino je razumno da se od početka rasprava o rješenjima za Mostar vodi na široj osnovi, u kojoj će pored SDA i HDZ učestvovati i druge političke partije, ali i druge organizacije i udruženja koja izražavaju i artikulišu interese građana Mostara. Samo tako se može doći do kreativnih, pravičnih i funkcionalnih rješenja.

Slobodan sam kazati Platforma za progres ima najozbiljniji dokument koji smo dostavili na adrese domova Parlamentarne skupštine BiH, Centralnoj izbornoj komisiji, OHR-u, Evropskoj komisiji u BiH, OSCE-u i brojnim ambasadama. Doživjeli smo ignoranciju izuzev u četiri slučaja. Ignorancija je uslijedila vjerovatno iz razloga da im naše uključivanje ne poremeti dinamiku dogovora koji vode ka rješenju od pretprošlog stoljeća. Mi smo vrlo transparentni i ne bojimo se pred javnošću govoriti jer ona to i zaslužuje. Nasuprot nas dogovori dva ''ključna aktera'' i pokrovitelja je obavijena velom tajnosti što upućuje odmah na loše stvari. Da nije bilo Vaše kuće niko ne bi znao što to pregovaraju o našoj subini. Da apsurd bude veći samo je jedan akter dogovora iz Mostara. Pitam se zar smo mi Mostarci toliko ograničeni. Mi kao građani i kao drugi politički subjekti nismo poželjni u utvrđivanju njihovih podjela kojima treba ovjeriti ratne rezultate među kojima su etnička čišćenja, udruženi poduhvati i štošta drugo.

Ovom prilikom pozivam u ime Platforme za progres da nas pozovu kako domaći tako i ino akteri i kažu što to nije dobro u našem civilizacijskom rješenju koje poštuje i štiti svakog pojedinca i kolektivitete.

Što je drugi aspekt?

U dogovoru se kaže da je grad jedinstvena teritorijalna jedinica lokalne samouprave. No grad nije istinski teritorijalna, a još manje jedinstvena i cjelovita pravna, administrativna niti funkcionalna sredina što trebao biti sve više s protekom godina. Imate deklarativno jedinstvo grada i suštinski podjelu grada. U prilog ovoj tvrdnji govore dva rješenja: ukidanje Centralne zone i kreiranje surogata bivših općina pod imenom Komisije gradskih područja. Elaborirat ću obje. Ustavni sud BiH u novembru 2010. godine je usljed apelacije HDZ dvije odredbe Statuta proglasio da nisu u skladu sa Ustavom BiH i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima. Prva neusklađenost se odnosi na nejednaku vrijednost glasa u izbornim područjima za što akteri nude dva modela A i B. Druga neusklađenost je da žitelji Centralne zone moraju koristiti pasivno i aktivno biračko pravo i odlučivati o svom području putem svog vijećnika. Briselski sporazum, Dejtonski sporazum i Rimski sporazum uvijek su polazili od jedinstvenosti i nikada nisu prihvatili konačnu podjelu Mostara na etničkom principu, niti je prihvatio uspostavljanje granica unutar Mostara isključivo po liniji fronta iz 1993. i 1994. godine.

U čemu je problem izostavljanjem Centralne zone, te na koji način to derogira strukturu Mostara? Centralna zona je definirana Dejtonskim sporazumom, a utvrđena Rimskim sporazumom 18. 2.1996. godine. Ona je formirana kao nukleus u srcu grada koja objedinjava, a ne razdavaja teritoriju i ljude. Ona prelazi preko ratne linije razdvajanja na obje strane. Mapa uspostavljena u Rimu je definirala 6 gradskih područja i Centralnu zonu nad kojom ingerencije ima Gradska uprava. No, u Statutu iz 2004. godine pominje se 6 gradskih područja koje su u granicama bivših općina, ali se ne spominje Centralna zona. Građani iz Centralne zone su mogli samo glasati na jedinstvenoj gradskoj listi, ali ne imati i tretman gradskog područja i imati svog vijećnika. Stoga su četiri člana proglašena neusklađenim sa Ustavom BiH i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima.

Suštinu problema u presudi Ustavnog suda definisala je Venecijanska komisija kao prijatelj Suda u tačci 22. obrazloženja presude. Umjesto da se omogući izbor vijećnika iz Centralne zone koji će koristiti jednaka prava kao i komisije drugih izbornih područja i na taj način ispoštuju ovaj dio presude partneri u sporazumu su se dogovorili na način da brišu Centralnu zonu nazivajući je ''bivša''. Ovo je flagrantno kršenje dva pomenuta međunarodna sporazuma u svrhu etničke podjele grada po bivšoj ratnoj liniji razdvajanja i time svjedočeći svoju želju za čistim etničkim teritorijama. Niko nikada nije osporio i stavio van snage ove sporazume i to nije moguće učiniti Statutom već akteri moraju smoći političke hrabrosti i proglasiti ih nevažećim uz podršku međunarodne zajednice pod čijim patronatom su i usvojeni.

U čemu je problem sa komisijama izbornih područja i kako oni utiču na jedinstvenost grada? Tiha patnja SDA od 2004. godine je ukidanje 6 odnosno 3 općine sa bošnjačkom većinom. To je pravdano nemogučnošću brzog razvoja i bojazni od ugroženosti "H faktora". U suštini nije riječ o očuvanju nacionalnih interesa koji se ne brane stavljanjem u samoizolaciju već o tome da se raspolaže sa prostornim reusursima iz kojih se crpi moć računajući na to da time cementiraju svoju vlast za sva vremena. HDZ-u taj pristup odgovara jer i on postaje suvereni gospodar u tri svoja atara i pri tome računa na dugogodišnje isrpljivanje Bošnjaka i njihov egzodus iz geta. Za ostvarenje političkog cilja mirnim putem 50 godina predstavlja kratko vrijeme. Kao surogat ili eufemizam za bivše općine su Komisije gradskih područja koje dobivaju neke od ingerencija bivših općina. U postojećem Statutu urbanistički planovi se usvajaju u Gradskom vijeću sa 2/3 glasova.

Sada dogovor predviđa da je jedan od zadataka i poslova Komisije razmatranje i davanje saglasnosti na regulacione planove na njihovom gradskom području. Ako izostane njihova saglasnost Gradsko vijeće ne može usvojiti niti jedan regulacioni plan. To je cijepanje teritorijalnog jedinstva na šest zasebnih teritorija i mini gradova.

Po našem mišljenju bolja budućnost se gradi u međusobnom prožimanju, natjecanju ideja i odmicanju od etničkog koncepta koji je državu zakovao za evropsko dno. Za takvo što na raspolaganju su mnogi instrumenti. Na primjer, ako je ikome od njih istinski do ravnopravnosti na svim nivoima neka se u gradu primijeni paritet kao na nivou države i Federacije. HDZ odgovara paritet na tim nivoima ali na lokalnom nivou nikako jer dominacijom želi uzeti ono što u ratu nije završeno.

Kako komentarišete ostala ponuđena rješenja? Ustavni sud BiH kao prvu od dvije neusklađenosti je označio nejednaka vrijednost glasa po izbornim područjima. Na ponuđene modele A (26 vijećnika) i B (22 vijećnika) u sporazumu HDZ-SDA kojim se uspostavlja ista vrijednost glasa u šest gradskih područja odgovorit ću da je po meni najbolje rješenje Platforme za progres, a to je 21 vijećnik u sedam gradskih područja. Dvadeset vijećnika je iz šest područja i jedan iz Centralne zone. Ovo je rješenje gdje je došlo do minimalnog povećanja sa nekadašnjih 18 vijećnika na 20 gdje se otvorila mogućnost ostvarenja iste vrijednosti glasa. Do raspodjele se došlo na temelju procentualnog učešća birača po područjima u ukupnom broju na nivou grada. Na taj način po dva vijećnika bi imala područja Sjever, Jug i Jugoistok, po četiri Stari grad i Zapad i šest Jugozapad. Na ovo dodati jednog vijećnika iz Centralne zone. Mimo odgovora na sudsku presudu gdje su odgovorili na jedan zadatak, a drugi doveli u stanje apsurda i neizvršenja presude odlučili su se i na pomenutu intervenciju ovlasti komisija gradskih područja,ali i još nekih drugih.

Veća ovlaštenja predsjedniku Gradskog vijeća koja mu se u narednoj rundi razgovora žele dati na način da može poništiti neke odluke Gradonačelnika i da bude supotpisnik naloga za plaćanje iznad 2 miliona KM, a što su usaglasili. Ovim SDA želi ublažiti tvrdi stav HDZ da se ne uvede pozicija dogradonačelnika. No, držim da HDZ pravi ovakav ustupak kako bi kasnije osporio ustavnost ovakve odluke i izigrao dogovor. Ovo je naprosto neodrživo.

Naime, predsjednik Gradskog vijeća,koji je eminentni nosilac zakonodavne vlasti i gradonačelnik Mostara, koji predstavlja vrh izvršne vlasti, zajednički vrše određene kompetencije koje pripadaju isključivo izvršnoj vlasti. Na taj način se očigledno narušava princip podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, kako bi se uspostavio princip etničkog dvovlašća, jer se planira da gradonačelnik i predsjednik Gradskog vijeća ne budu pripadnici istog naroda, i to je jedini razlog zbog koga se predsjedniku Gradskog vijeća daju i kompetencije izvršne vlasti. To bi otprilike izgledalo kao da određene odluke, na primjer o izvršavanju finansijskih obaveza premijer Federacije može donijeti samo uz supotpis sa predsjedavajućim Predstavničkog doma Parlamenta Federacije. To su presedani koji će dalje generirati nefunkcionalnost djelovanja organa vlasti u Mostaru i bit će razlog za nove konflikte i krize.

Upitan je način izbora i opoziva Predsjednika Gradskog vijeća. Za izbor je potreban najveći broj glasova vijećnika Gradskog vijeća, dok je za opoziv potrebno imati 2/3 većinu. To je naprosto neodrživo. Ovo je trik HDZ kojim želi osigurati izbor svog gradonačelnika i predsjednika vijeća kroz izborni inženjering.

Šta je suština prijedloga Platforme za progres na kojoj ste radili? Koja je vaša dalja agenda? U našem dokumentu na 20 stranica postavili smo 12 principa na kojima se temelji naših 12 rješenja za prosperitetni europski Mostar. Svako rješenje korespodndira sa više principa. Principi se postavljaju kao čvrsta konstrukcija za rješenja. Moguća su pomjeranja unutar principa ali nikako ne i njihovo napuštanje. Nabrojati ću principe i većinu ćete se sigurno prepoznati ili kroz naša navedena rješenja ili kritiku ponuđenog sporazuma od HDZ-SDA. Radi se o ovim principima: Kosmopolitizam; Teritorijalno, administrativno, funkcionalno i pravno jedinstvo Grada; Efikasnost gradske uprave; Jednakost i zaštita u organima uprave; NE majorizaciji/getoizaciji; Posebnosti u nepriznavanju ratnih ciljeva i rezultata; Istovjetnsot biračkog prava; Teritorijalna zastupljenost(i reintegracija) a ne teritorijalno predstavljanje (i dezintegracija); Ravnomjernost u razvoju grada, Inkluzija mjesnih zajednica i gradskih područja u rad Gradske uprave; Odsustvo ekskluziviteta u odlučivanju o sudbini Mostara i Poštenje i efikasnost u provedbi izbornog procesa.

Kao stranka centra postavili smo rješenja po modelu ''Srednjeg puta'' koji predstavlja pomirbu etničkog i građanskog modela kao najprimjerenijeg za ovu situaciju i vrijeme.

Rješenja etničkog modela su:

1. Zadržavanje posebnosti iz postojećeg Statuta i to: minimalne i maksimalne etničke kvote; 2/3 odlučivanje i klubovi konstitutivnih naroda i Ostalih;
2. Zastupljenost konstitutivnih naroda/građana/ostalih a posebno na rukovodećim mjestima u odjelima uprave, javnih institucija i preduzeća i uvođenje jednog zamjenika iz drugog konstitutivnog naroda/ostalih/građana. U okviru ovog rješenja u cjelosti smo ispoštovali presudu Ustavnog Suda BiH, s tim što smo umjesto dvije odvojene liste sve objedinili na jednoj listi kao novina.

Rješenja građanskog modela su:

1. Direktni izbori u 7 izbornih područja i to ukupno 21 vijećnik kao zastupnici gradskih područja (kako je naprijed elaborirano), 14 vijećnika na principu ''jedan čovjek-jedan glas'' i sve to na jednoj listi. Uz ime svakog kandidata stoji oznaka izbornog područja. Građani imaju pravo da biraju za kandidate iz bilo kojeg područja čime se osigurava provedba interesa građana da utječu na politiku cijelog grada a ne samo jednog područja. Mandati se dodjeljuju po principu osvojenih glasova, teritorijalnom principu i principu pripadnosti konstitutivnom narodu/građanima-ostalim. Svaki birač ima pravo glasa za jednu političku opciju, s tim da može zaokružiti više kandidata unutar te političke stranke kako i nalažu izborna pravila u BiH.

Korak dalje smo otišli sa prijedlogom rješenja br 2. a to je: Direktan izbor gradonačelnika i dva dogradonačelnika. Time bi se napustio dosadašnji posredni izbor gradonačelnika u Gradskom vijeću koji je znao trajati i po 15 mjeseci od konstituisanja vijeća. Na ovaj način se obezbjeđuje volja birača i izabranici postaju primarno odgovorni biračima a manje strankama za razliku od današnjeg trenutka. Zašto se uvode dva dogradonačelnika? Historijsko iskustvo iz vremena Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije, a koje je u modificiranoj formi pratila socijalistička Bosna i Hercegovina u multietničkim sredinama u svrhu nacionalnih relaksiranosti uvodi ovaj institut kojim se uspostavlja i veće povjerenje među etnicitetima. Model gradonačelnika i dva ili više dogradonačelnika prisutan je u Sarajevu i mnogim europskim naprednim gradovima čime se postiže i mnogo veća funkcionalnost izvršne vlasti. U Mostaru je do 2004. godine postojao model gradonačelnik/dogradonačelnik koji je dao bolje rezultate od samostalnog gradonačelnika. Svi bi bili birani sa iste liste i glasač ima pravo izbora jednog kandidata. Kandidat sa najvećim brojem glasova postaje gradonačelnik a druga dvojica dolaze iz redova drugih konstitutivnih naroda i ostalih. Ovim bi bila riješena presuda Sejdić-Finci na lokalnom nivou. Dogradonačelnici bi također vodili i odjele gradske uprave za koje su profesionalno kvalificirani što bi motiviralo stranke da kandidiraju sposobne ličnosti koje mogu dobiti povjerenje građana Mostara.

Izborom ovih dužnosnika postigla bi se i veća efikasnost i odgovornost u radu Gradske uprave. Također bi se spriječila kriza rada Gradske uprave za slučaj spriječenosti obavljanja poslova od strane Gradonačelnika što je bio slučaj uslijed bolesti aktuelnog nosioca ove funkcije. Poslove gradonačelnika bi preuzimala zakonito izabrana osoba i osigurao nesmetani rad uprave. Sa izborom dva dogradonačelnika sasvim sigurno bi prestala potreba za iznalaženjem rješenja poput davanja nezakonitih ovlaštenja Predsjedniku Gradskog vijeća što se predviđa aktuelnim dogovorom SDA-HDZ.

Pomenuću još tri rješenja Platforme mimo uspostave Vijeća mjesnih zajednica koje je predviđeno dogovorom dvije stranke. Riječ je elektronskom glasanju na kojem kao prva stranka Platforma za progres insistira. Simulaciju ovog glasanja proveli smo u Mostaru na oduševljenje građana i držimo da Mostar zbog dugogodišnje krize zaslužuje svakako održavanje poštenih i fer izbora elektronskim putem što će sigurno izazvati mnogo veći interes građana za glasanjem i tada ćemo imati pravu sliku raspoloženja biračkog tijela. Sredstva, tehnika i informatička rješenja nisu prepreka realizaciji ove zamisli.

Kao rješenje u unapređenju efikasnosti rada Gradske uprave jeste uvođenje ''Odjela za privlačenje investicija i saradnju sa dijasporom''. Mostar na konkretan i efikasan način se mora otvoriti prema svojoj brojnoj dijaspori.

Pošto je prostim okom uočljiva neravnomjernost predlažemo ravnomjerniji razvoj grad na način da se omjer prikupljenih sredstava iz sredstava rente i dodjeljenog zemljišta sa 80% - 20% (gradsko područje-grad) promijeni na omjer 60%-40% kako bi se veća sredstva u Gradu po pripritetu i potrebama usmjeravala na projekte čijom realizacijom bi se protekom kraćeg vremena dostigao balans u razvoju svih područja.

Pitate kakva je dalja agenda aktivnosti u okviru Platforme za progres po pitanju Mostara. Vodit ćemo žestoku kampanju kroz medije, lobiranjem za naše stavove , održavati proteste i primjenjivati druge dozvoljene forme, a sve to u svrhu osiguranja dobrog dugoročnog rješenja za Mostar a ne da ostanemo zarobljenici etničkih podjela koje pustoše državu i grad.