INTERVJU / Eldan Mujanović: Ukidanje nadležnosti Sudu BiH nije nikakva reforma i to treba otvoreno reći
Reforma pravosuđa vremenom će se postaviti kao jedan od ključnih uvjeta za članstvo BiH u EU. Kako će teći taj proces, kakve su Vaše prognoze?
U kontekstu aktuelnih dešavanja sa podnošenjem aplikacije za članstvo u Evropskoj uniji, i očekivanjima kakav će u narednom periodu biti odgovor, tj. jesmo li uopšte kredibilni za jedan takav poduhvat, treba podsjetiti da je vladavina prava jedan od prvih političkih kriterija za pristupanje EU. Ona se ne može odvojeno posmatrati od pitanja stabilnosti naših institucija i stepena zaštite ljudskih prava. Kao što znamo institucije pravosuđa se permanentno napadaju i osporavaju sa svih strana (zavisno od ličnih interesa onih koji razgrađuju pravosudni sistem), ljudska prava i slobode su daleko od prihvatljivog nivoa zaštite i svaka prognoza zasnovana na objektivnim pokazateljima mora ove činjenice uzeti u obzir. Dakle, reforma pravosuđa u BiH je započela 2003., i konstantno traje, pa je važno uzeti u obzir sve pozitivne efekte te reforme, kao što su uspostava Suda i Tužilaštva BiH, i drugih državnih pravosudnih mehanizama, i rezultate njihovog rada, ali i neke negativne pojave koje su se vremenom identificirale. To se posebno odnosi na pitanja jačanja demokratskih mehanizama odgovornosti za rad i nerad, kompetencija prilikom izbora i napredovanja nosilaca pravosudnih funkcija i osiguranja jednakosti građana pred Zakonom na cijelom teritoriju države Bosne i Hercegovine.
Mnogo se spekulise da se donošenjem Zakona o Sudu BiH pokušava reformama ukinuti državni status Suda BiH. Ostavljate li prostora za takve aktivnosti?
To je nešto što je već postalo izvjesno i mislim da se o ovim tendencijama mora javno i otvoreno razgovarati, jer će u suprotnom biti kasno da se neke stvari koriguju. Već jako dugo vremena, praktično od početka procesa koji je nazvan "Strukturalni dijalog o pravosuđu", traje diskusija samo o tome kako preurediti pravni okvir koji uređuje nadležnosti i organizaciju Suda BiH i Tužilaštva BiH. Nažalost, to samo pokazuje da ciljevi ovog dijaloga nisu bili stručni niti u interesu javnosti, nego se radi o političkom procesu koji umjesto da ponudi kvalitetna rješenja eventualno spornih pitanja u postojećim propisima, i osigura efikasnije pravosuđe, ide ka tome da se udovolji aspiracijama ka reduciranju državnotvornih nadležnosti i uloge koju ima Sud BiH. Nažalost, Evropska unija koja je preuzela odgovornost i pokrenula ovaj dijalog očigledno nema jasnu viziju kako ga završiti. Jedno vrijeme se nakon protesta u februaru 2014. proširio spisak tema povodom kojih se dijalog vodi, pa se uključilo i civilno društvo u taj proces, da bi na kraju sva priča ponovo bila vraćena na temu kako reducirati nadležnosti Suda BiH. To su poprilično opasne namjere i ne postoji niti jedan racionalan niti empirijski potkrijepljen argument zašto bi se između nekoliko problema koji postoje u pravosuđu isključivo insistiralo na pitanju umanjenja značaja i uloge Suda BiH, a ne recimo mehanizmima odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija za njihov rad ili kriterijima izbora nosilaca pravosudnih funkcija?! Vrijeme koje je pred nama će uskoro pokazati koje su zapravo stvarne namjere ovog procesa.
Zašto je važna državna nadležnost Suda BiH?
Zato što naša država u svojoj ustavno-pravnoj strukturi, niti u sistemu organizacije pravosuđa, nema instituciju koja se zove Vrhovni sud Bosne i Hercegovine. To je minimalni institucionalni garant osiguranja jednakosti građana pred Zakonom i ujednačavanja sudske prakse na svakom pedlju države. Trenutno je npr. moguće da za neko krivično djelo na Dobrinji dobijete dvije godine zatvora, dok 100 metara dalje u Lukavici imate mogućnost dobiti duplo manju ili veću kaznu za isto to djelo, taman kao da ste ih učinili u dvije različite države! U takvim okolnostima, postojeće nadležnosti Suda BiH, koje se odnose na pravo provođenja postupaka u krivičnoj oblasti kako u odnosu na djela iz Krivičnog zakona BiH, tako i u odnosu na djela iz krivičnih zakona na nivou entiteta i Brčko Distrikta, osiguravaju minimum uvjeta za krivično-pravnu zaštitu interesa države Bosne i Hercegovine, bilo da se radi o nacionalnoj sigurnosti, suverenitetu, teritorijalnom integritetu, stabilnosti privrednog sistema ili drugim pitanjima od kojih zavisi egzistencija naše države. Ukoliko postoji neko ko smatra da su ovo nebitna pitanja, i da se o pitanju uloge Suda BiH treba samo razgovarati kao nomo-tehničkoj stvari, tj. kako prekrižiti proširenu nadležnost ovog suda, onda svakako trebamo biti zabrinuti ko u naše ime vodi te procese i zbog kojih motiva?! Ako se ipak radi o neznanju, onda jedna preporuka kreatorima ovih procesa, neka pročitaju mišljenje Venecijanske komisije o pravnoj sigurnosti i nezavisnosti pravosuđa u BiH iz 2012. godine, koja je jasno naglasila da naša država treba Vrhovni sud, i da je to proces koji treba biti sastavni dio ustavne reforme u BiH. Dakle, ako Evropska unija želi prihvatiti BiH u svoje članstvo, umjesto nekih trivijalnih i kozmetičkih pravosudnih "reformi", ona treba insistirati na ustavnim reformama u okviru kojih će se Ustavom BiH propisati osnivanje Vrhovnog suda BiH.
Nosioci političke vlasti donose na kraju konačnu odluku, koliko su oni stručni i relevantni?
Zahvaljujući javno dostupnim podacima i informacijama lako možemo vidjeti kompetencije svih onih koji su uključeni u ove procese, i na tim ljudima je jedna velika odgovornost. Mislim da je pitanje stručnosti i relevantnosti u ovim procesima univerzalnog karaktera u današnjoj Bosni i Hercegovini. Dakle, nije uopšte stvar imamo li mi stručne i kvalitetne ljude koji znaju kako treba voditi ove procese, već jesu li oni u poziciji da budu dio tih procesa. Nažalost, iskustvo življenja na ovim prostorima nas uči kako to često nije slučaj i kako oni koji znaju često nisu u prilici da odlučuju. Problem je što prvo stručna javnost u pravosudnoj zajednici treba o ovim pitanjima postići konsenzus pa tek onda da političari to provedu u djelo. Uvjeravam vas da konsenzusa u pravosuđu nema, a političari su ga vjerujem već postigli, ali me strah da on ne bude na štetu interesa države Bosne i Hercegovine.
Kakav je nivo svijest o pravosudnom sistemu BiH od strane EU?
Toliki da je važno da iz Bosne i Hercegovine ne dolaze neke loše vijesti i da se ne priča o problemima, i da ne bude referenduma, pa makar to značilo da se ukinu ili skroz reduciraju državotvorne nadležnosti Suda BiH.
Šta je sa zakonskim rješenjima o oduzimanju nelegalno stečene imovine?
Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom kao jedna vrlo važna krivično-pravna mjera treba pokazati da se kriminal "ne isplati". Federacija BiH ima novi lex specialis zakon u ovoj oblasti, koji je prema Izvještaju o napretku Evropske unije u značajnoj mjeri usaglašen sa relevantnim EU standardima. Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine se provodi već nekih 11 mjeseci, i moram reći kako su pravosudne institucije već počele primjenjivati ovaj propis u svom radu što me pozitivno iznenadilo, da budem skroz iskren. Potrebno je vrijeme da se izgradi sudska praksa i određeni stavovi, što će svakako koristiti i za eventualna poboljšanja ovog zakonskog propisa, ukoliko se ukaže potreba za određenim preciziranjima ili inovacijama. Jedno je sigurno, javnost i građani imaju velika očekivanja od jednog ovakvog zakona i svakako treba ohrabriti pravosudne i sve druge institucije koje ga primjenjuju da i u narednom periodu pokažu kako imaju znanja, sposobnosti i spremnosti da rade na oduzimanju nezakonito stečene imovine.
Što se tiče sporenja o proširenoj nadležnosti Suda BiH. Treba li ona ostati i u kojem obimu?
Najmanje što se može i treba očekivati od donosioca političkih odluka jeste da dostignuti nivo reforme u odnosu na Sud i Tužilaštvo BiH zadrže i osiguraju dodatnu podršku u radu državnih pravosudnih institucija. Nemojmo zaboraviti da trenutno u Tužilaštvu BiH radi oko 60 tužilaca, pa se postavlja pitanje šta bi ti ljudi radili ukoliko bi se nadležnosti Suda BiH smanjile i svele isključivo na djela iz Krivičnog zakona BiH? Previše je vremena, novca i energije uloženo u ove dvije trenutno najvažnije pravosudne institucije da bi ih neko tek tako relativizirao. Ako se žele provesti reforme, ima jako puno oblasti u kojima je to moguće uraditi u odnosu na postojeće stanje. Jačanje kompetencija i odgovornosti u radu, sistem i kriteriji izbora i napredovanja nosilaca pravosudnih funkcija, neovisnost i samostalnost u radu, adekvatno finansiranje i opremanje, saradnja i koordinacija, te na kraju uspostava Vrhovnog suda BiH su samo neke od mogućih oblasti reformi gdje se mogu postići konkretni i vidljivi rezultati u narednom periodu.
