Salkić ovo vidi kao priliku za rješenje svih ljudskih nedaća jer bi "dehumanizirana vlada bila bez korumpiranih ličnosti".
On to naziva "neodemokratskom elektronskom vladom".
"Elektronski premijer samo je skup glasova ljudi koji žive u prostoru gdje glasaju. I prvi put u historiji čovjek dobija svoj glas. Znači dehumanizirana vlada bila bi bez Hitlera, Staljina i ostalih koji su kroz historiju činili zlo. To je vlada 21. stoljeća, to je vlada ovog stoljeća", pojasnio je Salkić ideju o elektronskoj vladi.
Obrazlažući svoju ideju, Salkić je istakao da u Irskoj postoji prva "interaktivna lektura o elektronskoj vladi", kao i članak koji se zove "Anatomija tuge".
"Najveća šansa 21. stoljeća je da se formira elektronska vlada bez korumpiranih političara koji su to svoje zlo dokazali kroz stoljeća i milenijume. To je sistem u kojem bi svako bio obavezan da glasa možda dva ili tri puta u mjesecu. Uspostavio bi se sistem i glasanja i funkcioniranja te vlade, kojeg je vrlo lako uspostaviti“, objasnio je Salkić.
Prema njegovim riječima, najvažniji u cijeloj priči je koncept koji je ustvari oslobađa svijet od korupcije i svega ovoga čemu smo danas svjedoci.
Salkić se prisjetio i toga kako je ustvari došlo do toga da se radi na oživljavanju jedne ovakve ideje. Veli da se to dogodilo nakon što je jedan čovjek pročitao njegov esej "Elektronska vlada". Sada rade interaktivno predavanje na tu temu.
"Ponavljam, mislim da je to šansa 21. stoljeća. Imamo tehnologiju koju konačno možemo koristiti, a ne biti korišteni njom", pojasnio je i dodao da on predstavlja evoluciju svega.
Salkić je tokom razgovora među demonstratima koji su prethodnih sedmica protestirali ispred zgrade Parlamenta BiH zbog neusvajanja Zakona o jedinstvenom matičnom broju (JMB) rekao da je elektronska vlada ustvari rješenje za ovakve probleme. Po njemu, oni se događaju jer su "sudbine ljudi u rukama nekoga koga baš briga za te ljude".
"Elektronska vlada konačno daje šansu čovjeku, individui da sama odlučuje o svojoj sudbini. Mislim da je to evolucija čovjeka kada on konačno spozna da se njegove misli i njegovi stavovi o životu, ljubavi i smrti računaju“, pojasnio je Salkić.
Saidin je rođen u Srebrenici, ali je bio primoran otići u Australiju gdje je, kako kaže, bio u bijegu.
"Sada sam u BiH i želio bih i ostati ovdje. Australija kao zemlja za život? Tačnije, Australija je zemlja za smrt. To je jedna periferija fašističke - kapitalističke misli gdje se fabrike, benzinske pumpe i bušenje zove progresom“, govorio je Salkić o svom životu u Australiji.
Odgovarajući na pitanje zašto se odlučio vratiti u BiH, Saidin je rekao da je ovo njegova zemlja, te da on više ne može da bude marginalizirani stranac.
Prema njegovim riječima, u Australiji mu je najviše nedostajao osjećaj pripadnosti, ljubavi i osjećaja za život.
"Ljudi su tamo kao i svi ostali, žrtve fašističke – kapitalističke misli. Oni su samo neo-robovi koji su dio te ogromne mašinerije čiji cilj je presušiti sve više rijeka, posjeći što više drveća i to zvati progresom“, pojasnio je.
Salkić je napisao knjigu "Da ne zaboraviš juni". Govoreći o svojoj novoj knjizi pod naslovom "Bosanska mećava" kaže da knjiga govori o tome kako u BiH, kad odu turisti, ostanu bosanski snijeg, tišina i poluprazne kafane.
"Mislim da se Bosanac po mećavi poznaje", pojasnio je Salkić, koji uskoro dovršava i svoj treći film.
