Emotivni oproštaj Jablaničanke od stradalih u poplavama: "Zaista Allah uzima dobre ljude"

Taj teški i nenadoknadivi gubitak dogodio se i Elmani Tufek Macić, koja se u svom oproštajnom tekstu prisjetila posljednjih trenutaka provedenih s ljudima koji su joj sve značili.

"Ma koliko se god trudila, nikad se ovaj osjećaj u grudima neće moći opisati. Jutro je svanulo i moja Asja ide na autobus. Sastajemo se na stanici moja Adela i ja s djecom. Najnježnije i najodgojenije biće po imenu Edi vadi iz džepa jakne čokoladu na kojoj piše 'Samo ti'. Spuštajući pogled pun dobrote i stida, čokoladu daje meni i govori: 'Sretan rođendan Manći'. Ljubim ga u glavu i zahvaljujem. Zatim mi Adela čestita i govori: 'Nisam smjela čestitati prije njega, naljutio bi se'", prisjetila se Elmana.

Za nju je Edi, plavooki dječak, najbolja duša koju su odgojili njen rođak Vedad i njena najbolja prijateljica Adela. Elmana i Adela su imale naviku da svakog četvrtka piju kafu, ali taj četvrtak, 2. oktobra, dan prije prirodne katastrofe, nisu popile kafu. Taj dan nisu popile kafu jer je Adela bila zauzeta čišćenjem Edijeve sobe, koju su mu napravili prije nešto manje od mjesec dana.

"Prelijepa je bila, baš kako je on želio", istakla je Elmana.

Popila je rođendansku kafu, ne znajući da će to biti pretposljednja kafa s njoj najbližima.

"S Elmom pijem kafu i kao svaki dan dolaze nam Irmela i Jasmin, naš Žule. Bila je to posebna rođendanska kafa, ne znajući da je i pretposljednja. Kaže Irmela: 'Žule i babo (moj tetak) su sat vremena bili u čaršiji jer nije znao šta da ti kupi'. Zamoli me da odmah otvorim i kažem da li mi se sviđa. Govoreći da nisu trebali ništa, da smo mi to davno prevazišli, skidam zlatnu mašnu sa crveno upakovanog poklona. Bila je to predivna crna zdjela za voće", istakla je.