Piše: Asim Bešlija
U Orašju, odmah na obali Save, svake nedjelje okupi se 30-ak vlasnika engleskih hrtova kako bi svoje ljubimce uporedili u brzini, istreniranosti i ljepoti. Ovaj hobi lokalne vlasnike hrtova odveo je na evropska takmičenja ali je i evropske vlasnike hrtova doveo u Orašje.
"Učestvovali smo u Mađarskoj na evropskim trkama, vodili smo i svoje pse tamo, dobro smo se pokazali. Družili smo se sa Mađarima, Nijemcima, Austrijancima, Česima a i oni su dolazili ovdje", kaže Anto Baotić, iz Udruženja vlasnika hrtova u Orašju.
Antin hrt porijeklo vodi iz Australije i zbog dobrog pedigrea, imao je priliku učestvovati na trkama u Holandiji i Mađarskoj. Da bi se bavili hobijem uzgajanja hrtova, koji služe samo pokazivanju i trkama, oraški vlasnici izdvajaju i velike sume novca.
"Jedno štene je ovdje od 200 do 300 KM, ako je kvalitetnije može biti i 500 KM. Uglavnom, polušampioni su 1.500 KM. Evo, ovaj moj je plaćen 2.000 i odmah odskače od ostalih", objašnjava Ante.
Engleski hrtovi – porodična tradicija
Uzgajanje engleskih hrtova i njihove trke su sport kojim se može baviti samo neko ko zaista voli pse. Ante Šimić ima dugu porodičnu tradiciju uzgajanja ovih pasa pa su ih držali i njegov otac i djed. O hrtovima kaže da su vrlo mirni, ali da stalno moraju trenirati i trčati jer su genetski predodređeni za takmičenja.
"Ja sam prošle godine psa uvezao iz Mađarske, hiljadu eura platio kerušu, bila je druga u Mađarskoj. Njenu majku sam uvezao iz Češke. Koštala je 2000 KM, bila je treća u Evropi", kaže Šimić.
Čest gost oraških nedjeljnih utrka je i Drago Matanović iz susjedne Županje u Hrvatskoj. On čak 40 godina uzgaja ove pse a sam kod kuće ima njih trojicu, i to trojicu braće. On pse uvozi iz Mađarske.
"Uvezao sam od 10 do 15 pasa, punokrvnih engleskih hrtova. To su najbrži psi na svijetu, takoreći, samo je gepard brži od njih, oni postižu brzinu do skoro 80 kilometara na sat", riječi su Drage Matanovića.
Iskustvo oraških uzgajatelja engleskih hrtova je takvo da kažu da ih privlači to što su ovi psi mirni i miroljubivi, privrženi vlasnicima i mogu biti kućni ljubimci, iako zbog svoje visoke građe za to baš nisu praktični. Vole se puno igrati i trčati i s njima je lako održavati kondiciju jer svaki dan moraju trenirati. To čini i Drago sa svojih 58 godina. Inače, samo Orašje kada je područje bivše Jugoslavije u pitanju, najmasovnije je okupljalište vlasnika engleskih hrtova i bilo je pokušaja da se taj epitet prenese u neki od gradova susjedne Hrvatske. Međutim, vlasnici pasa iz Orašja su to svojim velikim uspjesima sprječili i sada čekaju da su u ovom gradu otvori profesionalno kružno trkalište, koje bi bilo i svojevrsna turistička atrakcija. Priča se i ovdje završava na volji lokalnih vlasti.
Indeks zagađenosti zraka u Sarajevu ne prestaje rasti, ništa se ne vidi od magle i smoga
