Epilepsija uzima sve više maha u BiH: Treba li pacijentu staviti ključ u ruku tokom dramatičnog napada?

Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja koja nema uspostavljen registar oboljelih od epilepsije, međutim, prema parcijalnim podacima zdravstvenih ustanova, u našoj zemlji se bilježi povećanje broja dijagnosticiranih slučajeva.

Posebno zabrinjavajućim je podatak da je među bh. populacijom sve više mladih koji su se našli u stanju ponavljajuće krize svijesti, a koja sa sobom može donijeti i smrtni ishod.

Univerzitetski klinički centar u Tuzli kroz Kliniku za neurologiju pruža medicinsku potporu za oboljele od epilepsije, a tokom prošle godine, od ukupnog broja pacijenata koji su hospitalizirani, čak deset posto se odnosilo na tu dijagnozu.

"Prema podacima Evropske unije, šest miliona ljudi boluje od epilepsije, a 300 hiljada godišnje je novootkrivenih slučajeva. To pred struku postavlja obavezu da se pitanju problema same epilepsije posvetimo znatno više. Ukoliko se pacijenti adekvatno zbrinu, okvirno 70 posto njih ima kvalitetan život, bez bilo kakvih posljedica. Ali, isto tako, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije znamo da čak 40 posto pacijenata ne koristi terapiju", kaže načelnica Klinike za neurologiju Aida Šehanović.

Epilepsija predstavlja ozbiljno hronično oboljenje, koje se kao takvo može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. U svojoj patologiji nerijetko stvara potrebu za urgentnim zbrinjavanjem pacijenta.

"Ovu bolest karakteriziraju ponavljajući napadi, koji mogu pogoditi fizičko, psihičko ili bihevioralno funkcioniranje osobe, a uz nju su povezne mnoge teškoće. U liječenju se primjenjuju antiepileptici koji vrlo uspješno smanjuju broj napada ili ih potpuno zaustavljaju. Kod manjeg broja pacijenata medikamentozna terapija nema uspješan efekat te se takvi pacijenti podvrgavaju neurohiruškim metodama. Veći broj lijekova u našoj zemlji se nalazi na esencijalnoj listi i pacijenti imaju besplatnu terapiju", ističe šefica Odjeljenja opće neurologije Larisa Kovačević.

Napad može biti dramatičan; Kako pomoći pacijentu?

Kada govorimo o epileptičkom napadu u kojem pacijent gubi svijest, on je kao takav izuzetno dramatičan, a traje nekoliko minuta. Može se dogoditi na ulici, radnom mjestu, automobilu, tokom treninga...

U tim trenucima pomoć osobe u blizini može biti od velikog značaja, a pogrešni potezi mogu izazvati posljedice po pacijenta, ali i osobu koja pruža potporu.

Kako su pojasnili stručnjaci iz tuzlanskog UKC-a, osoba koja je u blizini svakako da ima strah za pacijenta. Ali, tada trebamo biti oprezni – ukoliko vidimo da pacijent pada, možemo mu pomoći kako ne bi zadobio povredu, odnosno udarac u glavu.

Ne preporučuje se vršenje pritiska na pacijenta, koji u tom trenutku ima veoma jake trzaje rukama. Shodno tome, zabranjeno je sputavanje, jer zbog velike kontrakcije može doći do kidanja tetiva, a nakon što pacijent padne, ništa u ruke i u usta mu ne smijemo dodavati.

Također, nekada uvriježeno mišljenje da epileptički napad zaustavlja stavljanje metalnog ključa u ruku pacijenta, prema riječima naših sagovornica, nema nikakvo medicinsko utemeljenje te kao takvo ono nije od pomoći.

Nasuprot tome, pacijenta je potrebno okrenuti na bok, gledati da su disajni putevi slobodni te staviti pod glavu ono što imate pri ruci, u vidu jastuka, jakne, torbe i slično.

Tada trebamo sačekati da napad prođe, jer svaki od njih ima početak, trajanje i kraj. U slučaju ponovnog napada poziva se služba hitne pomoći.

Uspostavljanje dijagnoze i problemi s kojima se oboljeli suočavaju

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i hetero auto anamnestičkih podataka, zatim se rade sve laboratorijske analize – od željeza u serumu, preko oralnog opterećenja glukozom do mineralograma jer osim kod epilepsije slične krize postoje i kod hipoglikemije i slično.

"Jedan od okidača epileptičkog ataka je u konzumiranju psihoaktivnih supstanci, a takve slučaje smo zabilježili u našoj ambulanti. To se dešava među našim tinejdžerima, a kod potpuno zdravog djeteta dešava se i da konzumiranje nargile dovede do takvog napada", dodaje Šehanović, istaknuvši da jedan napad ne mora dovesti do hronične epilepsije.

Epileptički poremećaji mogu biti simptomatski, odnosno sa simptom poznatog uzroka, kao što je moždani udar, povrede glave u saobraćajnoj nesreći, intracerebralno krvarenje kod tumora mozga te idiopatski, odnosno bez poznatog uzroka.

Prema zvanično dostupnim statističkim podacima za 2021. godinu, u Bosni i Hercegovini je registrirano više od 14 hiljada osoba sa dijagnozom epilepsije, međutim, ljekari iz tuzlanskog UKC-a navode da je taj broj zasigurno znatno veći. Oboljeli od epilepsije nailaze na brojne prepreke, zbog čega je podrška šire društvene zajednice od velikog značaja.

"Kod naših pacijenata su trenutno najaktuelnije vozačke dozvole. Naime, prema zakonima, osoba koja je imala epileptički napad, naredne dvije godine ima zabranu upravljanja motornim vozilom. Tu se stvara problem jer određene osobe žive od toga jer su profesionalni vozači, ali zakon je takav, iako istraživanja pokazuju da od 10 hiljada saobraćajnih nesreća svega njih deset je uzrokovano epileptičkim napadom, a čak 700 zbog vožnje u alkoholiziranom stanju", dodaje Kovačević.

Svjetski dan oboljelih od epilepsije obilježava se 26. marta, a njega je kao takvog 2008. godine utemeljila djevojčica Cassidy Megan iz Kanade, s ciljem utjecanja na svijest javnosti o ovoj bolesti i upoznavanja sa osnovnim simptomima, načinima dijagnosticiranja te vrstama pomoći oboljelim. Prigodnim aktivnostima, ovaj dan će biti obilježen u Tuzli, kao i u ostatku naše zemlje.