Falatar u Guardianu: BiH je u krizi i zato EU treba pomoći, a ne isključivati nas
On se u tom komentaru prisjetio trenutka od prije četvrt vijeka kada je prvi put ugledao zastavu EU.
"Bio sam 16-godišnja izbjeglica, stajao u prljavštini, u rukama držao paket humanitarne pomoći. U kutiji koju sam dobio bili su riža, brašno i druge namirnice koje su mi trebale trajati naredne dvije sedmice. Izvadio sam limenku konzervirane govedine i sa strane ugledao blistavi krug zlatnih zvijezda na plavoj pozadini. Ispod zastave je pisalo 'Donirala evropska zajednica'", napisao je Falatar.
Dodao je da naš odnos s Evropskom unijom nije zamišljen ovako. Ta zastava trebalo je da predstavlja našu težnju za višim stanjem postojanja, bliskim našem nasljeđu kao najraznolikije evropske zemlje.
"Nije to bila konzervirana govedina, već san o ulasku u zajednicu tolerancije i otvorenih granica zbog kojih su mnogi od nas prolazili teška vremena. To nam je davalo nadu, jer smo duboko u sebi znali da joj pripadamo. To vjerovanje u ono što EU predstavlja praktično je kodirano u našoj nacionalnoj DNK", napisao je dalje.
Ipak, dodaje Falatar, sada se čini da su nam vrata pred nosom zatvorena odlukom čelnika EU da blokiraju početak pregovora o pristupanju sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.
"Bilo bi potcjenjivački opisati ovu odluku kao štetnu za Zapadni Balkan. Ona je udarac za napredne političke snage širom regiona koje naporno rade na izgradnji naše budućnosti u EU. Sada znamo da ulaganje ogromnog političkog kapitala za okončanje dugogodišnjih sporova, preduzimanje teških reformi i stvaranje bolnih kompromisa, čak i do te tačke da promijenite ime svoje zemlje, kao što je uradila Makedonija da bi riješila spor s Grčkom, neće dovesti do prijema u tvrđavu zvanu Evropa. EU nam je poslala poruku koje smo se najviše plašili: EU više nije briga. I zasigurno više ne mari dovoljno", smatra Falatar.
On u komentaru dodaje da je od samog držanja "van kluba" gora činjenica da zamrzavanje procesa EU integracija rizikuje poticanje populizma, doprinosi nestabilnosti i stavljanju regije u geopolitički limbo.
"Posljedice će morati biti ublažene nekim pametnim politikama EU i povećanim angažmanom u regiji. Za BiH je ovo možda jedini izlaz iz njenog trenutnog stanja", ističe Falatar.
On dodaje da su, iako to sadašnjim čelnicima EU možda nije očigledno, Evropska unija i Bosna i Hercegovina izgrađene na sličnim vrijednostima i rođene istovremeno.
"U BiH smo to vidjeli kao isprepletenost naših zajedničkih sudbina. Baš kao i osnivači Evrope, vidjeli smo snagu u našoj raznolikosti i bili nadahnuti optimizmom koji se širio kontinentom. Naša mlada nacija je izgrađena na narativu da će na kraju ući u EU. To je bila naša priča o porijeklu i nikad nismo zamišljali drugačije", napisao je.
Podsjetio je da smo dobili deceniju stagnacije, etničke tenzije i neuspjele pokušaje reforme te da je tome svemu prethodio razarajući rat.
"Samo u protekle četiri godine pet posto stanovništva napustilo je zemlju, a državni parlament ove godine nije održao nijednu sjednicu, vlast još uvijek nije formirana, a prošlo je više od godinu nakon izbora. Retorika secesije i rata je raširena. BiH se udaljila od EU više nego ikad i sada je u snažnoj političkoj i egzistencijalnoj krizi, pred rizikom od raspada. To je, prema riječima predsjednika Macrona, 'tempirana bomba' koja kuca na granicama EU", piše Falatar.
On ističe da lideri u našoj zemlji snose dio krivice, jer im je nedostajalo vizije, kapaciteta i integriteta da našu zemlju povedu naprijed pa su mnogi građani ostali zarobljeni političkim podjelama i nastavljaju birati iste nacionalističke stranke.
"Međutim, neučinkoviti političari i uglavnom kratkovidno biračko tijelo su posljedica, a ne osnovni uzrok problema. Greška se nalazi u sistemu i 'po defaultu' proizvodi takve ishode", piše dalje.
Podsjeća na aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je notoran po svojoj složenosti, neefikasnosti i diskriminatornom utjecaju. Dodaje i da stanovništvom (oko tri miliona) upravljaju tri predsjednika, 14 premijera, oko 180 ministara i više od 700 zastupnika u 14 različitih parlamenata.
"Blokiranje odluka postalo je glavno političko sredstvo, a zastoj je odavno postao norma. Oko 15 posto stanovništva, uključujući Jevreje i Rome, građani su druge klase, jer nisu u prilici da se kandiduju za visoke političke funkcije", piše Falatar u Guardianu i dalje navodi da je Dejtonski mirovni sporazum bio važan za okončanje rata, ali je stvorio nepravedan i neodrživ sistem. Navodi da je kriza stvarna, a Macronova procjena situacije očigledno nije od koristi te da EU mora pomoći da se postave novi ustavni temelji i obnovi politička struktura odozdo prema gore. Svjestan je da bi to naišlo na otpor vladajuće elite, jedine grupe koja gubi u tom procesu.
"Rizik od nečinjenja ničega ipak je mnogo veći. Nastavi li se ovako, bh. društvo će se usmjeriti prema zaljevskim zemljama Kini i Rusiji, što će dodatno ugroziti njenu kohezivnost i budućnost u EU, posebno sada kada je jedino o čemu postoji nacionalni konsenzus - nada u EU integracije - odgođeno na neodređeno vrijeme. Za BiH će biti sve teže da izbjegne pretvaranje u testno mjesto za novi hladni rat. Vijeće Evrope i nova komisija trebaju biti hrabriji i ambiciozniji. U pitanju su naše zajedničke vrijednosti i stabilnost. U suprotnom, sve što nam može ostati je neuspjeh na pragu EU i zastave EU na humanitarnoj pomoći - tužni podsjetnici na nikad ostvareni san", stoji na kraju komentara Boriše Falatara za Guardian.
