Razbuktala opasnost
14

Fašizam na Balkanu za dnevnu upotrebu: Bildanje prošlosti na račun neobrazovanosti

Semir Hambo
Ilustracija: Shutterstock
Ilustracija: Shutterstock
U zemljama bivše Jugoslavije, ili kako te države danas popularno zovu Zapadni Balkan (izuzev Slovenije i Hrvatske), društveno-ekonomske aspiracije su savremene, a dnevnopolitičko ponašanje često izgleda kao da živimo u 1939. odnosno u uvodu u najmračniju svjetsku epohu.
U Srbiji ulice dobijaju imena po četnicima, javno i bez stida se rehabilitiraju dokazani zločinci, pojedinci se ne ustručavaju ni da ih hvale na društvenim mrežama, fotografiraju se u majicama s likovima zločinaca, a mnogi se i takmiče ko će zarad političkih poena prije "raskrstiti" s petokrakom.

Desničarske ideje sve se učestalije koriste i izdižu iz mulja prošlosti, što brojni političari danas koriste radi zbijanja političkih redova i dobijanja glasova. Tako se u Hrvatskoj predsjednički kandidati Kolinda Grabar-Kitarović i Zoran Milanović takmiče ko će prije raščistiti s petokrakom i reći da i nisu baš navijali za Rijeku ili Hajduk, jer je na grbu tog kluba bila velika crvena zvijezda, a za Kolindu je Rijeka bila "rezervni klub Partizanu i Crvenoj zvezdi". A to se radi zbog animiranja desno orijentiranog političkog građanstva.

U BiH se zastupnica u Narodnoj Skupštini Republike Srpske Jelena Trivić (PDP) nedavno javno pohvalila i veličala vođu četničkog pokreta Dražu Mihailovića tvrdeći da je "prvi gerilac porobljene Evrope". Za Trivić je tako Mihailović najveći patriota i zvijezda vodilja.

I kako poslije takvih hvalospjeva o čovjeku čija je vojska počinila gnusne zločine očekivati da društva na Balkanu raščiste s fašizmom, čijih se ideja nove generacije ne samo ne stide, već se i ponose njima.

Srbija ide još dalje pa osim rehabilitacije četničkih vođa i ulice naziva po takvim ličnostima. U istoj Srbiji koja deklarativno teži EU, uniji koja je nastala kao nasušna potreba Evrope da uništi relikte fašizma i počne graditi nešto zdravo za cijeli kontinent. Sada se i taj projekt često dovodi u pitanje.

A ulice po vođi četničkog pokreta u Drugom svjetskom ratu daju se nažalost i u BiH. Tako u Istočnom Sarajevu postoji ulica Draže Mihailovića, ali i Ravnogorska.

A stječe se dojam da je najviše zakazalo u obrazovnom segmentu pa je upitno koliko će nove generacije znati prepoznati fašizam i sve njegove varijacije koje im se stihijski serviraju. I dok svjedočimo da historiju ne pišu historičari, niti pobjednici, a ni dokazani fakti, već kako ko hoće za svoje političke svrhe, ostaje samo da se zbraja šteta ukoliko se ne prolomi snažan glas razuma i svjesnosti da je fašizam u dnevnopolitičke svrhe dovoljno opasan da njegovu potencijalnu razbuktalost niko neće moći procijeniti niti ukrotiti.