U vjerničkom životu Uskrs predstavlja jednu prijelomnu tačku, odnosno uporište i temelj vjere koja mu daje nadu da zlo u svijetu u kojem živi nema zadnju riječ.
Ovaj veliki blagdan daje nadu da pored sve muke, nakon smrti i svih onih teških trenutaka koje je i sam Isus Krist proživljavao, smrt zapravo nema zadnju riječ u čovjekovom životu, nego da uskrsnuće pobjeđuje zlo koje je prisutno u svijetu oko nas.
"Uskršnja poruka je univerzalna u smislu da ona govori o patnji jednog čovjeka, koji je u određenom trenutku svoga života izgledao potpuno poraženo od svojih neprijatelja. Međutim, taj njihov uspjeh zapravo to nije, jer je na uskršnje jutro njegov grob bio prazan. U tom smislu, vjernici kroz urskšnje vrijeme sjećaju se svega onoga što se desilo sa čovjekom iz Nazareta, gospodinom Isusom Kristom i proživljavaju to na jedan intiman način. Poruka Uskrsa je da zlo koji naizgled pobjeđuje u svom životu nema zadnju riječ, nego da prazan grob je ipak potvrda da dobro pobijedi zlo", kazao je Nikolić za Klix.ba.
U ljudskoj naravi, posebno onoj u savremenom dobu, stvari su postavljene na pogrešan način, a stremljenje skoro svakoga od nas je da oko sebe stvorimo što više blještavila i šarenijih stvari, što se počelo prenositi i na blagdane.
"Ne može se govoriti da se ljudski blagdani svih konfesija ne iskorištavaju u marketinške svrhe i komercijalizaciju. Mi smo moderni ljudi i živimo takvim načinom života, ali u vremenu Korizme koja prethodi Uskrsu, cilj je da se čovjek podsvjesti o tome da je vrijeme za promjenu vlastitoga života u vjerničkom, ali i u ljudskom mislu. Zbog toga sa olatara pozivamo ljude, a i same sebe na koncu, da promijene svoj način života i da se vrate izvornom značenju svih blagdana. U tom smislu to nije šareno jaje", ističe Nikolić.
U svom pastroalnom djelovanju tuzlanski fratar ima priliku raditi u urbanoj sredini, ali i odlaziti vjernicima na selo. Praveći paralelu između ova dva načina života, Nikolić navodi da su ljudi na selu povezaniji, skupa dijele radost i muku, a srdačnije dočekuju i ostale.
"Usuđujem se reći da ljudi u manjim sredinama još uvijek živne nekakvim normalnijim načinom života, bliži su jedni drugima te možda proživljavaju blagdane i zajednički život znatno intimnije. Ljudi u velikim gradovima znaju cijeli svoj život provesti pored komšije, ne poznavajući ga apsolutno. U manjim sredinama to nije slučaj jer se živi prirodnije te bismo od tih ljudi trebali učiti kako se zapravo živi", stava je Nikolić.
Shodno svim izazovima sa kojima se suočavamo, danas je otvoreno pitanje koliko svaki čovjek individualno želi živjeti kvalitetnije svoj život, u smislu čovjeka ili vjernika.
"Mislim da u užurbanosti u kojoj svi živimo ipak ima pronalska mjesta i vremena da se okrenemo samima sebi. Važno je da ne postanemo dio mase koja će dignuti ruku za najglasnijeg. Prevažno je razmišljati svojom glavom i donositi zaključke na osnovu onoga što vidimo. To nije pitanje samo vjere, već onoga na koji način će čovjek provesti život. Religija i vjera u tom smislu čovjeku mogu i trebaju biti korektiv, a ukoliko pak nisu, onda su one samo dio folklora", dodaje Nikolić.
U ljudskom, ali i vjerničkom smislu niti jedan čovjek nije rođen kako bi živio sam, stoga u savremenom načinu života potrebno je ponovno naučiti kako se zajednički dijele tuga, ali i radost, bez obzira na vjeru i naciju.
"Posebno je važno u trenucima radosti nju kao takvu podijeliti sa drugima. Također je važno i znati biti s ljudima u trenucima tuge. Hodajući ovim gradom ponekad sretnem ljude koji su u potrebi, a vidim da zapravo svi prolazimo pored njih, ne razmišljajući o njima i njihovim potrebama. To pokazuje da smo se nekako otuđili jedni od drugih, što nije nimalo dobro. Ako nismo u stanju biti skupa kada smo tužni, onda nismo ni kada smo sretni", dodaje Nikolić.
Pandemija kronavirusa ostavila je izutetno jake posljedice na društvo u cijelosti, a sada smo dodatno pritisnuti ratovima i ekstremizmom. Ukoliko nastavimo ići u ovom smjeru, Nikolić se boji da će doći do velikih problema za sve nas.
"Volio bih da se vodimo nekim drugim mjerilima u životu i da nam osveta ne bude nešto što će nas voditi i biti primarno u životu. Praštanje je način da živimo normalnije jer ne može se živjeti život zatvoreni u mržnji. Cijela ljudska zajednica, kao jedna velika porodica se nalazi u problemima, pritisnuti smo raznim teškoćama te zato kažem da je praštanje način da krenemo dalje", poručuje saogovornik portala Klix.ba.
U današnjem vremenu posebno je ugrožena porodica kao osnova svakoga društva.
"Svima je jasno da dijete koje živi u porodici koja je skladna i ima sve ono što mu je potrebno, na koncu izrasta u kvalitetnog čovjeka. Danas je porodica kao takva ugrožena sa svih strana te mi se čini da postaje sve bezvrednija, a zapravo je najvažnija. Stoga bi uistinu trebalo razmišljati o porodici kao velikom blagu te ga njegovati do kraja. Potrebno je ne odustajati lako od porodice, što je sada slučaj", ističe gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli.
Gledajući u prošlost, on navodi da su životi naših predaka bili znatno teži jer su oskudjevali u mnogo toga što se danas smatra potpuno normalnim.
"Međutim, tada nije bilo razvoda i razorenih porodica. Danas, čini mi se da se ruke lako dižu od svega pa i od same porodice. To ne može proizvesti ništa dobro. Ponavljam, porodica je jedna osnova i blago koje treba ljubomorno njegovati", potcrtava Nikolić.
Na samom kraju našeg razgovora, Nikolić je građanima poručio da sa vjerničke, ali i ljudske strane pokušaju biti više ljudi, da se ne trude samo izvana govoriti da su vjernici, već da se to vidi i po vlastitom ponašanju.
Uskrs i njegova poruka mogu biti dobro polazište za promijenu nažina života na bolje te prilika za uviđanje da postoji izlaz iz svih problema pa u konačnici i onih najtežih.
