"Ja sam se pozivao upravo na neke od tih argumenata i mišljenja iz Badinterove komisije kada sam zastupao BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Sve države bivše Jugoslavije (BiH, Hrvatska, Srbija i Crna Gora), po osnovu međunarodnog prava obavezale su se da će poštivati odluke Badinterove komisije, a EU će biti nadležna za rješavanje postojećih sporova. U mišljenju Badinterove arbitražne komisije usvojili su načelo međunardnog prava poznatu kao (lat.) 'Uti possidetis' ili 'kako posjedujete', na temelju kojeg se utvrdilo da će granice Republike BiH biti one granice koje je ona imala dok je bila u sastavu SFRJ, prije raspada te države. Tako da su granice utvrđene kao takve na dan sticanja nezavisnosti i ostale su takve do danas. Smatram da bi bilo izrazito opasno po BiH kao državu da otvara pitanje granica uspostavljenih Badinterovom arbitražom potraživanjem teritorije Sutorine. Govorim iz iskustva jer sam bio pravni savjetnik kompletne BiH delegacije u pregovorima koje su vodili Owen i Stoltenberg 1993. godine. Bio sam tamo sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem i Harisom Silajdžićem kada je cijela međunarodna zajednica pokušala da Bosnu i Hercegovinu izdijeli na komadiće. U tome je učestvovala i EU, sve europske države, Ujedinjene nacije, čak su i Sjedinjene Države u tom trenutku bile za to da se BiH podijeli na nekoliko manjih dijelova. Vidio sam te mape i to je bilo užasavajuće", kaže Boyle.
Ono što se namjeravalo učiniti Bosni i Hercegovini na Owen-Stoltenbergovim pregovorima bio je genocid. Ja sam to zaustavio i BiH nije iscjepkana na djeliće. Svrha Owen-Stoltenbergovog plana bila je brisanje Badinterovih granica koje su vrijedile u trenutku sticanja nezavisnosti, i zato je ovo sad jako opasno. Ne bismo smjeli otvarati pitanje Badinterovih granica polaganjem prava na Sutorinu. Iako se može razgovarati o historijskim dokumentima koji sežu i stotinu godina unazad i reći da imamo valjane argumente po pitanju Sutorine, ipak to bi bilo preopasno za Bosnu i Hercegovinu kao državu, smatra on.
"Danas imamo slučaj Srbije koja želi da anektira Republiku Srpsku, i RS bi se rado priključila Srbiji kada bi joj to bilo dozvoljeno. Pored toga, imamo i novu predsjednicu Hrvatske koja baštini politiku Franje Tuđmana. Ona je ponovo oživjela pitanje Herceg-Bosne, a Tuđman je pokušao iskoristiti Owen-Stoltenbergov plan da otkine taj teritorij iz Bosne i Hercegovine, uz punu podršku svih europskih država, Ujedinjenih nacija, ali i uz podršku Sjedinjenih Država. I to sam zaustavio. Pored toga, Tuđman je pokušao uzeti i Neum i imao je podršku Owena i Stoltenberga i cjelokupne međunarodne zajednice. I to sam uspio zaustaviti. Ali problem BiH danas je taj da je pristup moru u Neumu još uvijek problematičan, jer Hrvatska i danas polaže pravo na njega. Zapravo, u Daytonu je od BiH zahtijevano da Hrvatskoj obezbijedi puni pristup svojoj teritoriji preko Neuma. To je bilo pitanje od ključne važnosti za BiH i stoga me predsjednik Alija Izetbegović zamolio da načinim prijedlog posebnog režima prelaska granice za Neum kako bi se Hrvatskoj omogućio pristup cijeloj njenoj teritoriji. Tako da je pitanje granice u Neumu od ključne važnosti za BiH, jer je to koridor za izlaz na more za državu. Hrvatska trenutno radi ispitivanja o potencijalom crpljenju nafte i prirodnog gasa iz Jadranskog mora. BiH zahvaljujući Neumu ima pravo na potencijalna nalazišta nafte i prirodnog gasa u Jadranu kao potpisnica Konvencije o pravu mora. Tuđman je pokušao blokirati BiH i onemogućiti joj izlaz na Jadran, i to je spriječeno. BiH ima izlaz na more u Neumu, ali još uvijek je to potencijalno problematična situacija. BiH se mora posvetiti Neumu i osigurati svoju poziciju kad je to u pitanju, a ne otvarati nova pitanja poput Sutorine koja bi mogli ugroziti granice koje je utvrdila Badinterova komisija. I prvi nacrt Daytonskog sporazuma koji je Halbrooke predložio predsjedniku Izetbegoviću također je bio opasnost po teritorijalni integritet BiH, kao i Washingtonski sporazum prije njega.
Stoga, BiH sebi ne smije dopustiti raspakivanje granica koje je utvrdila Badinterova arbitražna komisija polaganjem prava na Sutorinu, jer bi bila raskomadana od strane Hrvatske, Crne Gore i Srbije.
I također bih želio dodati da smo mi tužili i Crnu Goru, pored Srbije, za genocid pred Međunarodnim sudom pravde. Nekako se desilo da se Crna Gora izvukla od tužbe za genocid. Zapravo, došlo je do sabotaže. Ono što je zaista potrebno učiniti po pitanju Crne Gore nije otvaranje granica koje je utvrdila Badinterova arbitraža tako što bi se polagalo pravo na Sutorinu, jer je to previše opasno, nego treba raditi na tužbi protiv Crne Gore za genocid. A u isto vrijeme treba učvrstiti poziciju u Neumu, izgraditi luku dolje kako bi Bosna i Hercegovina demonstrirala kontrolu nad svojom teritorijom, da BiH ne bi izgubila pristup Jadranu, otvorenom moru, a naročito da ne bi izgubila pravo na eksploataciju nafte i prirodnog gasa, smatra Boyle.
"Na kraju, želio bih poslati poruku Bakiru Izetbegoviću, koji je uz svog oca bio na pregovorima, da pod hitno stavi tačku na ovo pitanje. Kako saznajem, uskoro će se glasati u državnom parlamentu o tome, i ovdje bih savjetovao Bakiru Izetbegoviću da stavi tačku na sam prijedlog o Sutorini", zaključio je profesor Francis Boyle.
Zamjenica gradonačelnice Sarajeva poručila da napušta BiH, kaže da je razočarana u vlast
