Escobar je poručio kako su države Zapadnog Balkana već dio euroatlanske porodice no neophodno je ubrzati pristup u same strukture EU i NATO-a. Dodao je da je kriza u Ukrajini povećala fokus na Zapadni Balkan, ali da su problemi prisutni i prije samog sukoba na istoku Evrope.
Kada je riječ o davanju kandidatskog statusa za Bosnu i Hercegovinu, Escobar smatra da je bilo koji signal koja BiH dobije iz EU pozitivan, ali ta bi trebalo ići dalje od simbolike, a da je to primarno zadatak za lidere iz BiH, ali da ne vidi odlučnost kod njih.
Osvrnuo se i na posljednje odluke i nametanja Visokog predstavnika Christiana Schmidta te ih ocijenio "veoma dobrima".
"Odluka o finansiranju izbora je omogućila njihovo održavanje jer bosanskohercegovački lideri to nisu uradili", podsjeća Escobar.
Zanimljivo je i kako je Escobar komentarisao nametanje odluke o proširenju Doma naroda FBiH. Ocijenio je da je takva odluka dala "veći prostor za druge stranke da mogu upravljati državom", i dodao kako je američka administracija podržala takvo rješenje.
Escobar je ponovo iznio teoriju kako je zapravo korupcija najveći problem za region a ne nacionalizam i etničke podjele. Dodao je su te pojave samo "maska" za koruptivno djelovanje, kao i da su nacionalne stranke najgore po tom pitaju.
Pozitivnim i "dobrim alatom" za obračun sa korupcijom je okarakterisao i američke sankcije pojedinim bh. političarima. No kada promatramo one koji su na crnoj listi, u prvom redu Milorada Dodika, ali i primjer Marinka Čavara koji je danas imenovan za zamjenika predsjedavajućeg Parlamenta BiH, teško je povjerovati u takvu ocjenu.
Kada je riječ o inicijativi "Otvoreni Balkan", Escobar je rekao kako će SAD podržati svaki projekat koji će omogućiti zbližavanje i ekonomsku saradnju pa tako i ovaj. No, dok je govorio o projektu, ciljano ili ne, zanemario je međunarodno pravo te kazao kako srbijanske vlasti "moraju poštovati međunarodne granice između Republike Srpske i Srbije, i također sjevera Kosova i Srbije".
Poznato je da prema Dejtonskom sporazumu i Ustavu BiH, samo država BiH ima međunarodnu granicu, te da entiteti ne mogu imati nadležnost u tom polju. Nakon ovakvih izjava mnogi se ponovo pitaju koliko je zapravo američki diplomata upućen u političke prilike u Bosni i Hercegovini ali i u ostatku regiona.
