Dok grmljavina ne prođe
812

Gdje je za vikend nestao SDP i gradonačelnica Sarajeva: Liberali u svoja četiri zida

Semir Hambo
Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić
Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić
Još jedna povorka ponosa u Sarajevu je iza nas koja je na površinu izbacila različitu vrstu stavova o samom događaju. Ipak, neki su i iznenadili, ali najviše pritajenjem dok "grmljavina ne prođe".
Ovih dana u javnosti se mogu čuti brojne kritike na račun onih koji su glasnije trebali iskazati svoj stav o povorci, pravu na šetnju, ali i događaje koji su uslijedili nakon toga.

Na dan održavanja povorke građani su mogli svjedočiti raznoj vrsti opravdanja, ograđivanja i kritika na račun povorke ponosa onih koji iz ideoloških razloga tako nešto nikako ne podržavaju. To su prije svega Narod i pravda te SDA. U svojim stavovima prvi su se pravdali i ograđivali plašeći se "odmazde" birača na izborima, a drugi su u tome vidjeli šansu za bolji izborni rezultat etiketirajući povorku uz aktuelnu vlast u Sarajevu.

Principijelna je u svemu bila Naša stranka, koja je na čelu sa premijerom Edinom Fortom otvoreno stala iza manifestacije uprkos brojnim kritikama iz političke arene i uprkos silnom ograđivanju partnera. Forto je čak prošetao sa učesnicima povorke. Tako nešto se i očekuje od stranke koja za sebe kaže da gaji liberalne i slobodarske stavove te je svjesna i određenog političkog rizika.

Ali gdje je u toj priči SDP. Ako za DF možda možemo reći da ih ovakvi događaji ne interesuju, a vjerovatno bi trebali poslati poruku šta misle i o ovakvim događajima, neshvatljiva je šutnja SDP-a, a posebno gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić. Iako je SDP dio vlasti u Sarajevu i iako se od stranke koja se nalazi na lijevoj strani političkog spektra očekuje da jasno i glasno stane uz događaj koji je organiziran u subotu, dogodila se amnezija.

Iz SDP-a se jedino oglasio Saša Magazinović porukom: Ljudska prava nisu švedski stol - ili ih poštujete ili ne. Usput, lijepo sve piše u Ustavu Bosne i Hercegovine. Neka ljubi ko god koga hoce.

I to je sve. Ostali su, od pretendenta za državno predsjedništvo Denisa Bećirovića, predsjednika stranke, državnih, entitetskih i kantonalnih zastupnika prethodni vikend našli neku drugu zanimaciju. To se naročito odnosi na gradonačelnicu Benjaminu Karić koja je po političkom, ali i ideološkom profilu za koji se prodaje prva trebala kazati stav o povorci ponosa. Toliko su zaslužili učesnici povorke, ali i njihovi partneri u vlasti.

Za nekoga ko se kontinuirano smiješi, ko prima evropske zvaničnike i vodi ih na ćevape kao dio političkog folklora, subotnja tišina je loš potez. Kao neko ko kaže da predstavlja progresivni dio nadolazećih političkih snaga, skrivanje ispod kišobrana tišine nije put ka konačnom cilju.

Ako gradonačelnica ima vremena i snage za mnoštvo aktivnosti, kako radnim danima, tako i vikendom i sve to bude uredno prezentovano na društvenim mrežama, onda se s pravom nameće pitanje gdje je to zapelo prošle subote. A zapelo je i prošle godine. I tada je nešto bilo preče i tada je bila tišina.

Zašto to nije uradila? Razlog vjerovatno leži u političkom strahu da bi posjeta ili otvorena podrška povorci bila loša poruka za njene birače. A ako je to makar približno istini onda Karić, ali i SDP imaju veliki problem, jer su svjesni da glasače traže u istom bazenu kao i stranke sa desne strane.

Identičan primjer smo gledali kada je otkrivan spomenik na Kazanima, gdje Karić i SDP nisu smogli snage da istraju na priči da se na spomeniku napiše ko je ubio građane srpske nacionalnosti. To nije urađeno upravo jer su se plašili odmazde glasača, ali to isto znači da nisu iskreni niti principijelni do kraja u svojim proklamovanim liberalnim i socijaldemokratskim idejama.

Klix.ba je prije objave teksta tražio komentar gradonačelnice Karić, ali odgovor nismo dobili.