Gdje su bh. "Bideni"? Talasi euforije u okovima domaće političke realnosti
Ekspresno je započeta priča kako konačno odlazi stara administracija Baracka Obame te kako će slijedom toga i Dodik biti skinut sa crne liste SAD-a, kako će taj entitet dobiti podršku za otcjepljenje i tako dalje.
Mjeseci su prolazili, a nova američka administracija s Trumpom na čelu je samo potvrdila prethodno stanje, a tako i Dodika na crnoj listi, na koju je kasnije pridodan i Nikola Špirić (SNSD).
Povici radosti u Banjoj Luci zbog Trumpove pobjede 2016. sada su preslikani u Sarajevo nakon pobjede Joea Bidena.
Red ushićenja što je pobijedio čovjek koji se tokom agresije na BiH grčevito borio za ovu zemlju, međunarodno priznatu, red pokušaja da se to politički Iskoristi za sitne političke interese domaćih kadrova i dobijemo proširenu epizodu slavlja jer je BiH dobila novog velikog brata na svjetskoj sceni.
I razumljivo je to u širem kontekstu priče da je Amerika kum savremene BiH, da će uskoro 25. godišnjica Dejtona i da će novi predsjednik SAD-a možda glasnije i odlučnije lupiti šakom o sto pri pri svakom pokušaju ko bude dovodio u pitanje suverenitet ove države.
Stoga je pitanje za bh. političare, posebno one koji su u rekordnom roku u arhivima pronašli fotografije s Bidenom, koliko će ih Bidenova borba inspirirati za iskrenost, pravdu, lojalnost svom narodu, jednakost za sve na primjeru našeg mikro svijeta.
Kada je Joe Biden kao potpredsjednik SAD-a 2009. posjetio Sarajevo, održao je govor pred bh. parlamentarcima. Uz sve kritike, izdvojio je jedino Sulejmana Tihića kojeg je pohvalio zbog njegove vječne spremnosti na kompromis. Čudotvorna riječ koje sve više nedostaje u domaćoj političkoj zbilji, a bez nje se teško može.
I bez obzira na to ko bio predsjednik najmoćnije zemlje na svijetu, naše probleme morat će riješiti samo naši političari. Kako umiju i znaju. To je upravo vodilja i EU i SAD-a već sigurno desetak posljednjih godina. A tako će i ostati, barem tako pokazuju sve analize.
A slavlje i oduševljenje zbog pobjede Bidena u praksi bi samo trebalo da znači veću obavezu i spremnost za onaj, možda tihićevski kompromis ili neki drugi.