Gigant vojne industrije BNT pred gašenjem: Bratstvo po kvalitetu bilo u rangu SAD i Rusije
Mirza Kovačević 22 godine je bio direktor firme BNT, a u ukupnom radnom stažu od 30 godina radio je i u pogonu hidraulike. BNT je osnovano 1949. godine na zahtjev Josipa Broza Tita koji je želio napraviti vojnu industriju koja će odgovoriti svim zahtjevima bivše države koja je za nju izdvajala velike količine novca. Uz znanja radnika na pogonima u proizvodnji pojavljivale su se i nove djelatnosti koje su bile civilnog karaktera.
Kovačević je za Klix.ba kazao kako je pogon kovačnice radio i dijelove za traktore, ali i kao pogon vojne industrije.
"BNT je imao i tvornicu za proizvodnju traktora gusjeničara, hidraulika je radila punom parom i za civilnu i vojnu industriju, ali sve je to bio dio dogovorne ekonomije. Taj koncept je zamišljen da kao takav ostane neokrnjen, ali nestankom te ekonomije dolazi do nestanka ključnog dijela kadrova", kazao je Kovačević.
Ljudi koji su dolazili sa strane i bili neophodni za pokretanje jednog sistema su tokom rata odlučili živjeti negdje drugo i prema riječima našeg sagovornika to je ratna šteta koju niko nije ni pokušao procijeniti.
"To je jedna od katastrofalnih grešaka o kojoj društvo nije vodilo računa", dodaje Kovačević.
U pokušaju da se spasi fabrika, uslijedila je njena privatizacija sa ciljem da radnicima bude bolje. Kovačević je na funkciji direktora sproveo koncept da zajedno sa radnicima učestvuje u privatizaciji gdje su svi zajedno bili suvlasnici. Međutim, neuredan odnos radnika prema kompaniji stvorio je brojne probleme.
"Radnici koji su imali jedan neuredan odnos prema obavezama doveli su do brojnih problema. Kada u fabrici imate 110 ljudi, od čega ih je deset na bolovanju uvijek, to je ozbiljan problem. Sve to košta, konkurencija je jačala s vremenom, a cijene proizvoda su sve niže", dodaje Kovačević.
Prije rata BNT je po kvaliteti bio u rangu sa kompanijama iz Rusije i Amerike zbog čega postoje priče da rat na ovim prostorima nije spriječen jer su velike sile željele uništiti namjensku industriju. Upravo rat natjerao je radnike da napuste posao i odu van BiH. Tako je prije rata u fabrici u Novom Travniku radilo oko 7.000 radnika u tri smjene, a oko 3.000 radnika je radio na dislociranim lokacijama i pogonima BNT-a. Danas je zaposleno 350 radnika.
"U Bratstvu su počele jedna po jedna fabrika da posustaju i da se zatvaraju, a neke su u stečajnim postupcima potpuno zatvorene. Privatnici što su pokupovali dijelove pogona, nikada nisu nešto značajno pokrenuli. Osim namjenske proizvodnje i kovačnice koju je kupila jedna firma iz automobilske industrije, namjenska proizvodnja je ostala oko 51 posto u državnom vlasništvu i svake godine napravi se veći gubitak nego promet", izjavio je Kovačević.
U pogonima nekadašnjeg giganta proizvode se metalne konstrukcije i njihovi dijelovi, proizvodi za dizanje i prenošenje, alatne mašine, vršile su se usluge obrade metala, termičke obrade i površinske zaštite, laboratorijske usluge (mehanička, hemijska, metalografska ispitivanja i baždarenje mjernih instrumenata), kao i proizvodnja naoružanja i vojne opreme.
Kovačević smatra da će BNT živjeti još nekoliko godina, ali da ne postoji koncept koji bi donio bolje dane za nekadašnjeg giganta i radnike.
"Niko nema koncept kako bi se to moglo dovesti na veći nivo, iskoristiti prostor i mašine i iskustvo kod nekih ljudi. Očigledno je da će to propasti", zaključio je Kovačević u razgovoru za naš portal.
