Gnusna laž na tabli u Ist. Sarajevu protiv zvaničnih stenograma iz '95. o organizovanju Srba da napuste Sarajevo
A (trebalo bi) d zna i Ćosić da Srbi nisu protjerani iz Sarajeva, ali mu ta istina smeta, svakodnevno, baš kao i njegovom šefu Miloradu Dodiku, pa provociraju jer na tome opstaju.
Da je politički vrh RS-a planirao iseljavanje Srba iz Sarajeva i drugih dijelova najbolje govore transkripti iz ne tako daleke 1995. godine.
Bio je 17. decembar, tri dana nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kada je na Palama zasjedala Narodna skupština RS-a na svojoj 56. sjednici.
Govorilo se, između ostalog, o organizaciji napuštanja Srba iz dijelova Sarajeva i drugih mjesta koji su nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma pripali entitetu Federacija BiH, a ranije su bili pod kontrolom Vojske RS-a.
U nastavku prenosimo samo neke dijelove sjednice, a u kojima poslanici govore o potrebi za organizovanim iseljavanjem Srba sa prostora gdje žive Bošnjaci i Hrvati.
Predsjedavajući Momčilo Krajišnik je izjavio:
"Zadatak ove Republike i prvi strateški cilј da se mi odvojimo od muslimana i Hrvata i nema niko pravo da zasniva strategiju Srpskog Sarajeva na ostanku u zajedničkoj državi. Tako da je isklјučena bilo kakva opasnost ili želјa sa kopčom i rešenjem Sarajeva mi želimo da ostanemo sa muslimanima i Hrvatima.
Niko ne može sada novo rješenje praviti da ostanemo skupa niti to lјudi u Sarajevu žele, odnosno narod niti želi rukovodstvo Sarajevo, ali je jedna manjkavost naših poslanika koji vide opasnost, da bi ako ostanemo u MHF, da bi Sarajevo bila kopča unije.
Ima samo jedan problem gdje ćemo sada lјude iseliti, da se kaže iselićemo ih tu i tu, na taj i taj način. Treba nam vrijeme, jer je ovo iznenađenje jer ni u jednoj varijanti ništa nije predviđeno.
Zato nam treba i vrijeme za političko rješenje i konačno razlaz i na kraju krajeva najbolјe rešenje da se Sarajevo iseli i da se naše lokacija da se smjeste lјudi i da se mi i tu ako imamo opasnosti sa tom kopčom konačno raskopča."
Poslanik Dragan Đurić je izjavio:
"... Mi imamo sada šansu, kada je tako kako je, da se konačno razgraničimo sa turcima. Amerikanci nam pružaju šansu da dokažemo da ne možemo živjeti zajedno i da srpski narod neće da živi, obzirom da, nije to tajna, pomalo iselјavamo privredu. Mi trebamo iseliti stanovništvo organizovano, masovno ne znam ni ja.
Nisam rekao sa kesama, ali da pokažemo da ne možemo živjeti zajedno. Popunimo prostore, popunimo prostore od Trebinja pa do Mrkonjića tako da se turci nemaju gdje vratiti, a naš narod se ne misli vraćati tamo i zaista da dokažemo da ne možemo živjeti ...
... Međutim, ako se bude šta moglo promjeniti ja mislim da je zavažnije, mislim da Sarajevo treba tako riješiti, da organizovano treba iseliti sav narod.
Imamo još uvijek vremena, mada svaki dan gubimo sve više vremena i dokazati da nije moguć etnički život. Ostane li 80-90, ja ne vjerujem da ima 120, ja neću nikada vjerovati ja sam tvrdoglav, ali i to je ogromna masa lјudi, ali to je dokaz da je moguć zajednički život i mi ćemo morati da primimo i imaće šanse da se vrate turci na one prostore koji nisu naselјeni.
Mada, za državu mislim po prioritetu, ne želim nikog da uvrijedim, da je najvažnije Brčko. Neriješen status Brčkog, mi niko ne znamo, ni g. Lukić ne zna kartu Brčkog, a vjerovatno kada mi ne znamo mi ćemo vjerovatno izgubiti, to je do sada tako bilo pravilo. Brčko je najvažnije, zato što će zapadni dio ostati bez perspektiva ka ventil, a Vukosavlјe kao predventil. Ko je zašto uradio to je meni jasno, ali to nije više bitno.
Ja se bojim da ćemo doći u situaciju zapadno od Brčkog, imamo samo jednu varijantu Brčko će morati biti naše, ali šta ako ne bude. Zato .... formiramo neki tim pregovarački sa Tuđmanom, ali gospodo mi uvijek igramo na jednu varijantu. Nisam ja izdajnik, ali šta ako ne bude Brčko. Hoću da vidim i tu drugu varijantu, gospodine predsjedniče to ja hoću da vidim ..."
Poslanik Neđić je izjavio:
"... Predlažem, osećam kada govorim sa kolegama iz Sarajeva na neki način osećam da mi o tome ne treba da govorimo, da oni to bolјe poznaju, da se bave tim pitanjima i dan i noć, ali ja smatram da je situacija dole potpuno vezana za opšti sporazum, opšte razgraničenje i smatram da nema tu nekakvih promjena i da neće biti i da neki organ u ovom slučaju Skupština, eto ako se nešto pita, treba da donese određeni zaklјučak u vezi organizovanog iselјavanja stanovništva, ne samo iz Sarajeva nego iz svih prostora gdje treba da se iseli i da se vide mogućnosti gdje da se smjeste.
Ako budemo odgađali to, mislim da ćemo doći u jedno stanje gdje će zavladati dezorganizovanost i ovaj proces koji je počeo sa namjenskom industrijom i dalјe treba da se ubrza, ne treba davati stanovništvu lažne nade ...
... Postoje dvije mogućnosti, jedna mogućnost ako se stanovništvo iseli, ne mora značiti radi ovog što ću reći, onda je to za mene jedan plus za nekakvo potpuno razdvajanje sa muslimanima i ubuduće, a ako ostanemo onda je to jedan takođe veliki plus za buduće reintegracije BiH."
Poslanik Pantelija Milovanović je izjavio:
"... Ja se bojim ostanka Srba u Sarajevu, ne da će biti likvidirani, a vjerovatno bi i toga bilo, ja čak mislim da bi ti zapadnjaci i posebno zagrijani možda imali toliko pameti da pokažu na Srpskom Sarajevu kako je moguć zajednički život sa njima, pa bi to bio model da nas progutaju kao državu kompletnu. Mislim da o tome moramo dobro razmisliti. Eto to mene progoni. Hvala."
Poslanik Ostoja Oljača je izjavio:
"Zbog čega mi insistiramo na nekakvoj lokalnoj samoupravi da zadržimo tamo taj narod, da ih definitivno po mojoj ocjeni izgubimo. Zar nije bolјe postaviti takav problem MZ pa fino svoj narod sa tog područja, ako već nema nikakve druge alternative izvući taj narod, odnosno neka to bude problem MZ da iseli tih 120 hilјada lјudi. Čini mi se da oni neće jednostavno kroz par godina preći na islam i definitivno izgublјeno 120 hilјada lјudi za naš srpski narod na ovim područjima ...
Mi od sada moramo pripremati i programe i plan itd. za taj dio stanovništva. Ostane li ono u Sarajevu po ovakvim načinima to je za nas izgublјen naš narod ..."
Ovo su samo dijelovi iz kompletnih stenograma sa sjednica skupština RS-a koje je javno objavio Memorijalni centar Srebrenica pod nazivom "Transkripti genocida". Sa svake sjednice postoje i tonski zapisi i originalni transkripti.
I nije dugo trebalo da se ove ideje pretvore u djelo. Četiri mjeseca kasnije, tačnije u martu 1996. godine, više desetina hiljada Srba je samovoljno odlučilo napustiti Sarajevo.
Na scenu je stupila snažna medijska propaganda, prije svega Srpske radio televizije, kojom su Srbi pozivani da napuste svoje domove. Osoba na kojoj je vjerojatno najveća odgovornost za odlazak Srba iz Sarajeva je tadašnji predsjednik Narodne skupštine RS-a i ratni zločinac Momčilo Krajišnik.
"Ne ostajte u "Alijinoj državi". Napuštajte i prelazite u Republiku Srpsku. Ako je moja kuća u Zabrđu pripala Federaciji, šta ćete vi tu", govorio je tada Krajišnik.
Kako bi sarajevske Srbe dodatno motivirali za napuštanje svojih domova, srpske vlasti su početkom 1996. godine donijela "Smernice političkog delovanja". U pometnutom proglasu posebno poglavlje je posvećeno "napuštenoj imovini" odnosno imovini protjeranih Bošnjaka i Hrvata s područja koja su tokom rata bila pod kontrolom VRS.
Iako je u Aneksu VII Dejtonskog sporazuma jasno određeno da se sva imovina mora vratiti predratnim vlasnicima, srpske vlasti su obećale da će ista biti dodijeljena Srbima koji su napustili teritorij FBiH i Hrvatske.
Zavladala je histerija, zastrašivani su svi, a oni Srbi koji su htjeli ostati proglašavani su izdajnicima i "Alijinim Srbima". Posljednjih dana neposredno pred reintegraciju, počela je masovna paljevina i pljačka stanova u sarajevskim naseljima koja su pripala FBiH.
Koliko je snažna bila propaganda i uvjerenje naroda da za njih nema budućnosti u "Muslimanskom Sarajevu" potvrđuje i pojava iskopavanja mrtvih i prebacivanje na teritorij koji je bio pod kontrolom vlasti RS.
Usprkos "Smernicama" veći dio Srba iz reintegriranih sarajevskih naselja se na kraju sam snalazio, a obećanja o novim kućama i domovima su ostala mrtvo slovo na papiru.
Tadašnje srpsko vodstvo je bilo spremno žrtvovati vlastiti narod zarad ostvarenja cilja o etnički očišćenim teritorijama. Plan je bio da se gradovi i sela očišćena od Bošnjaka i Hrvata "popune" Srbima iz Sarajeva.
Vrlo brzo je i nastao mit o Egzodusu Srba, a kao glavni krivac za takav slijed događaja označene su vlasti RBiH, ali i međunarodna zajednica predvođena SAD-om.
Nakon što je odslužio svoju zatvorsku kaznu ratni zločinac Krajišnik je krajnje cinično prilikom razgovora za RTRS kazao: "Gledajući sa ovog stanovišta i ovih prilika kakve jesu, možda bi bolje bilo da su Srbi ostali na svojim ognjištima".
