Mural kao izraz zahvalnosti i divljenja je najčešći motiv za oslikavanje fasada. Neki murali privlače više, a neki manje pažnje, ipak teško je ignorisati igru boja i veličinu crteža koji "maše" s obližnje zgrade. Međutim, neki murali i bole i vrijeđaju, ismijavaju, dok neki oduzimaju dah svojom veličinom.
Oni koji su privukli i svjetsku pažnju su beogradski radovi na fasadama - murali ratnom zločincu Ratku Mladiću, ali i četničkom vođi iz Drugog svjetskog rata Draži Mihailoviću. Neka nova generacija iz Srbije, koja ignoriše sudske činjenice i presude na taj način slavi svoje heroje i tijelima brani svoj umjetničko-nacionalistički izraz.
I oni koji donedavno nisu ni znali šta su to murali, kakvu poruku šalju kao dio nove kulture, naučili su iz beogradskog, ali i nekih drugih primjera. Murali su naglo skočili na ljestvici političkih poruka, jer su postali mamac za glasne nacionaliste, zaštitnike zločinaca te postali izgovor za slobodu izražavanja.
Danima je trajala trakavica u Beogradu. Jedni su mural zločinca Mladića uništavali, a drugi su ga popravljali. Vlast je konstantno glumila neutralnog medijatora, iako je jasno čemu i kome su popuštali.
Kao pandan spomenutim beogradskim muralima u javnom prostoru odgovaralo se umjetničkim iskazima na sarajevskim fasadama. Tako je Sarajevo 2019. dobilo mural posvećen legendi grupe Indexi Davorinu Popoviću, a prije nekoliko dana i mural posvećen legendi Formule 1 Michaelu Schumacheru. Mnogi su ovu situaciju iskoristili kao povod za poređenje prioriteta i vrijednosti za koje se neko društvo bori. Naravno, ne treba zanemariti da je u Srbiji veliki broj onih koji su se usprotivili muralima Mladiću i Mihailoviću, od kojih su neki čak i fizički napadani te hapšeni.
Muralima su pojedinci koketirali i u Zagrebu, pa je tako oslikan crtež Slobodana Praljka, osuđenog ratnog zločinca u Hagu, koji je ubrzo uklonjen.
U svakom slučaju, 2021. godina ostat će upamćena i po priči o muralima kao dijelu društveno-političke borbe.
