Godišnjica je bitke na Kosovu: Kakva je bila uloga bosanske srednjovjekovne vojske
Događaje iz srednjovjekovne historije, uključujući i bitke neophodno je uvijek posmatrati u kontekstu toga vremena i izuzeti iz modernog koncepta nacije, nacionalne države i ideje oslobađanja nacija od strane okupacije.
U bosanskohercegovačkoj javnosti često se zanemaruje činjenica da je u širokoj koaliciji evropskih vitezova koja se okupila na Kosovu polju učestvovala i vojska pod zapovjedništvom vojvode Vlatka Vukovića, koju je poslao bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić.
Tvrtkovo učešće u bici na Kosovu imalo je više razloga. Osmanska vojna sila je već duboko prodrla na Balkan i sa njom se moralo računati kao ozbiljnim protivnikom. Osmanski vojni odredi su već stizali do Bosanskog kraljevstva, pa ih je u augustu 1388. godine u bici kod Bileće porazila vojska kojom je komandovao Vlatko Vuković. Prema tome kralj Tvrtko je mogao biti svjestan da prodor Osmanlija kroz zemlje srpskih velikaša predstavlja i opasnost po Kraljevinu Bosnu.
Pogled kralja Tvrtka na bitku na Kosovu, opisao je profesor na Odsjeku za historiju, Filozofskog fakulteta u Sarajevu Emir Filipović u knjizi Bosansko kraljevstvo i Osmansko carstvo (1386-1463) izdatoj u Sarajevu 2019. godine. Filipović ističe kako je sama bitka na Kosovu došla po Tvrtka u nezgodnom trenutku jer je 15. juni 1389. (dan Svetog Vida po julijanskom kalendaru) bio i termin kada su se trebali predati dalmatinski gradovi koje je Tvrtko već godinama namjeravao osvojiti.
O samom toku bitke i rasporedu vojnih snaga teško je govoriti jer su ti podaci prilično šturi u historijskim izvorima. Po svemu sudeći bosanska vojska se nalazila na lijevom krilu nasuprot dijela osmanske vojske pod direktnom komandom sultana Murata.
"Najvažniji ishod bitke bila je pogibija dvojice vojskovođa, što je ostavilo veliki utisak na sve suvremene izvještače. Neizvjesno je kako je uopće došlo do toga. Ne zna se pod kakvim okolnostima je stradao knez Lazar. Nije poznato da li je poginuo u žaru borbe ili je prethodno bio zarobljen pa potom i pogubljen. O smrti sultana Murata postoji više verzija sačuvanih u različitim izvorima koji se ne slažu ni u vremenu ni načinu njegove pogibije. Posebno su proturječni kasniji izvještaji gdje se kao ubojica javlja izvjesni Miloš Kobilić, vitez kneza Lazara, koji se, prema Neşrîju, borio na istom krilu kao i bosanska vojska," o ishodu bitke piše Filipović u svojoj knjizi.
U svakom slučaju vijest o smrti sultana na bojnom polju je u Evropi ostavila utisak da se radilo o kršćanskoj pobjedi te su informacije o proslavi pobjede sačuvane od Carigrada do Pariza i Firence.
Tvrtkova pisma o pobjedi na Kosovu
O Tvrtkovoj percpeciji bitke na Kosovu i toga da je smatrao za svoju veliku pobjedu kao historijski izvor govore dva pisma. Jedno koje je Tvrtko uputio Trogiru iz Sutjeske 1. avgusta 1389. godine i drugo pismo koje je upućeno kralju iz Firence kao očito odgovor na njegovo pismo u kojem se hvali velikom pobjedom.
"Pobijedili smo, naime, Murata, onoga oholog sina i slugu Sotone, podlog neprijatelja Kristova imena i čitavog ljudskog roda, a posebno kršćana i pravovjerja. On je sebi već podvrgao mnoge narode i svakog je dana dizao glavu poput uspravljene zmije, a iz usta, kao u ljutice razjapljenih, trudio se što je više mogao izbljuvati otrov. Nastojao je i upinjao se da sve Kristove vjernike i štovatelje rečene vjere uzbuni, osvoji, podjarmi i uništi. Već je bio došao spreman i pripravan da naše zemlje uzbuni, a zatim da u vaše provali s dvojicom svojih sinova i s Turcima, koje predvodi. Ali, kad je konačno s njima započet rat 20. dana netom protekloga mjeseca juna, uz naklonu pomoć Božije desnice, izvojevali smo potpunu pobjedu, savladali smo i na tle oborili ubijene [neprijatelje], a samo je, Bogu hvala, malo njih ostalo živih. Istina, bilo je nekoliko i naših pobijenih, ali nije mnogo," stoji između ostalog u pismu kojeg je Tvrtko uputio Trogiranima. U titulaciji Tvrtko svoju kraljevsku titulu navodi kao Stjepan Tvrtko, Božijom milošću kralj Raške, Bosne i Primorja itd.
Drugo pismo koje govori o bici na Kosovu je odgovor čuvenog Firentinca Collucia Salutatia u kojem on oduševljeno slavi pobjedu bosanskog kralja te da su za pobjedu doznali i prije Tvrtkovog pisma.
"Blaženo Kraljevstvo bosansko, kome je pripalo da tako slavan boj bije i tako veliku pobjedu zadobije po milosti Kristovoj. Blažen i dan onaj i spomen častan glasovit na blaženoga Vida, presvetoga mučenika, u koji je bilo dato nadvladati onog najsurovijeg dušmanina," stoji između ostalog u Salutatijevom pismu.
Filipović piše da je iz Tvrtkove perspektive bitka na Kosovu bila veliki uspjeh jer je poginuo njemu ekvivalentan suparnik u vidu sultana Murata. Osim toga i veliki dio bosanskih ratnika uključujući vojvodu Vlatka se vratio kući.
Za Bosansko kraljevstvo i kralja Tvrtka rezultat bitke na Kosovu je bila odlična prilika da poboljša svoj ugled na dvorovima širom Evrope, a povratak zapovjednika iz bitke u kojoj su poginule rukovodeće glave dvije države je bila i više nego dobra osnova za narativ o pobjedi. Uz to od korištenja raspada Srpskog carstva da uzme krunu srpskog kralja, ambicije kralja Tvrtka su uvijek bile okrenute ka zapadu i stjecanju što boljeg položaja u Dalmaciji i u komplikovanoj borbi za dominaciju nad Ugarsko-hrvatskim kraljevstvom.
