Godišnjica smrti Boška i Admire: Slika zagrljenih mrtvih tijela na Vrbanja mostu obišla je svijet

Slika dvoje dvadesetpetogodišnjaka kako nepomično leže na Vrbanja mostu, koji je grad podijelio na dva dijela, obišla je cijeli svijet. U to vrijeme njihova ljubav je bila interesantna zbog različite nacionalne pripadnosti - Admira je bila Bošnjakinja (muslimanka) a Boško Srbin. Mladi par se upoznao za vrijeme Olimpijade u Sarajevu, a prijateljstvo je ubrzo preraslo u srednjoškolsku ljubav, koja se nastavila i kada su glavni grad BiH zasule granate. Njihovi roditelji podržavali su ovu ljubav. Zajedno su išli na ljetovanja, zimovanja i zabave - bili su nerazdvojni. Planirali su budućnost, zajednički život, vjenčanje, djecu, starost, a onda im je sudbina na mostu "razdvajanja" zauvijek prekinula snove.

Boško zbog Admire nije otišao iz Sarajeva, a iako su živjeli kilometrima daleko, viđali su se svakog dana. Godinu dana nakon početka agresije na Sarajevo par je odlučio napustiti grad i potražiti bolji život negdje gdje njihova ljubav neće biti osuđivana i gdje neće morati hodati pognute glave zbog imena i prezimena.

Preko zajedničkog prijatelja su dogovorili izlazak iz opkoljenog Sarajeva te su 18. maja 1993. godine krenuli ka slobodi. Vjerujući da je na snazi primirje, nisu čekali noć nego su krenuli u 17 sati, ali su stigli samo do Vrbanja mosta gdje je Boško pogođen iz snajpera.

Drugi metak je pogodio Admiru, koja je smrtno ranjena dopuzala do mrtvog Boškaa, zagrlila ga i izdahnula. Njihova tijela su sedam dana ležala na istom mjestu jer su se nalazila na "ničijoj zemlji", a na kraju su ih izvukli pripadnici Vojske Republike Srpske i pokopali ih na groblju u Lukavici. Nakon rata su Admirini roditelji tijela prebacili u Sarajevo gdje i danas Admira i Boško leže jedno pored drugog na groblju Lav.

Američki reporter Kurt Schork, koji je svijetu prenio priču o njihovoj tragičnoj ljubavi, 1993. godine za Reuters je napisao da su se vladini i srpski zvaničnici složili da ih puste da pređu liniju razgraničenja.