Goran Lizdek: Svi smo mi samoprozvani fotografi, niko nema pravo nazivati se profesionalcem
Vlasnici fotografskih radnji navode da ilegalni fotografi putem društvenih mreža reklamiraju svoje usluge, a pri tome ne ispunjavaju obaveze prema državi. Osim toga, ogorčeni su i zbog drastičnog smanjenja posla nakon što je odlučeno da se građani za lične dokumente umjesto kod njih fotografišu u kabinama na lokacijama za izdavanje ličnih dokumenata.
"Spomenuti kako je fotografisanje osoba za lične dokumente bio jedan od osnova obrta ovih fotografa, kao i da je CIPS jedan od glavnih krivaca jer im je oduzeo to pravo, je zaista degradirajuće za njih same. Ako oni pak smatraju da je tako, onda uzimam sebi za pravo da kažem da se ne radi uopšte o profesionalnim fotografima jer kao takvi ne bi morali ovisiti samo o jednoj usluzi, i to usluge koja baš ne predstavlja ni dijelić onoga što fotografija može ponuditi u umjetničkom, tehničkom i uopšte strukovnom smislu. U slučaju koji oni opisuju, nisu krivci ni CIPS, niti novi mladi i voljni fotografi, već njihova inertnost i nevoljnost da budu ukorak s tržištem, odnosno s potražnjom i tehnološko-estetskim trendovima, te da se konstantno edukuju u toj oblasti", kazao je za Klix.ba fotograf i grafički dizajner Goran Lizdek.
Fotograf Elvis Barukčić ističe da su nove tehnologije fotografskoj djelatnosti učinile medvjeđu uslugu. Pojavom digitalne fotografije i pojeftinjenjem tehnologije fotografija je postala rasprostranjena i dostupna svima.
"Kao i svaki drugi zanat i profesionalna fotografija, zavisno od žanra, ima vrlo stroga pravila kreiranja, ali mi smo se, naročito kroz medije, doveli u takvu situaciju da što više pravila mladi kreativac prekrši, ima bolju fotografiju. Kompletan estetski uzus se u potpunosti promijenio. Svaki čovjek koji se pojavi sa ozbiljnijim poluprofesionalnim aparatom smatra se profesionalcem. Puno je onih koji će više vremena potrošiti na obradu fotografije nego na snimanje i takvi se također nazivaju profesionalcima. Ta fotografija ima svoje mjesto, ali ja kad sam učio o fotografiji to se zvalo fotodizajn i bio je posebna grana", kaže Barukčić.
Ipak, Lizdek ističe da se niko ne može nazivati profesionalcem jer naša zemlja nema obrazovnu instituciju u sklopu koje postoji odsjek za fotografiju, odnosno, instituciju koja nekome može dati zvanje profesionalnog fotografa.
"Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu ima fotografiju kao četverogodišnji predmet, ali samo u okviru Odsjeka za grafički dizajn. Čak i kad završite ovaj odsjek opet ste akademski grafički dizajner, a ne fotograf. S obzirom na to da je za etiketiranje nekoga kao profesionalca, između ostalog, potrebna i diploma ili neki drugi certifikat odgovarajuće institucije, ne znam kako si neko daje za pravo da sebe izdvaja kao profesionalca. Svi smo mi u ovoj situaciji samoprozvani fotografi, a razlikovati se možemo samo po količini znanja i rezultatima rada, neovisno da li smo to znanje stekli sami ili u nekoj instituciji", tvrdi Lizdek.
Potez Udruženja fotografa i stav prema freelance fotografima Lizdek smatra bahatim, nepromišljenim i neetičnim. Također, ističe da se ovakva reakcija može shvatiti kao strah od novih tehnologija i mogućnosti da su oni koje nazivaju samoprozvanim fotografima bolji od njih.
"Apsolutno mislim da je tako. Naravno, i ovdje moram naglasiti da je to opet od individue do individue, jer poznajem i starije fotografe koji prema mlađima i upornima imaju odnos pun podrške. Što prije priznamo ovo kao realan problem, uključujući i sve zakonske aspekte vezane za porez, onda ćemo moći otvoriti malo konstruktivniju polemiku, a ne da sve ostane na nivou - ako meni nije dobro, ne treba biti ni drugima", navodi naš sagovornik.
Fotografi okupljeni u udruženju žele sankcionisanje reklamiranja putem društvenih mreža uz tvrdnju da je to promoviranje usluge koja nije legalna jer freelance fotografi nisu registrovani.
"Skretanja pažnje na reklamiranje putem interneta i društvenih mreža je isto kao i stvar sa CIPS-om, pa čak i apsurdnije. Zašto bi neko uopšte propustio šansu da reklamira ono čime se bavi? Da li je problem opet needukovanost ovih starijih fotografa o modelima poslovanja, što uključuje i osnove marketinga, ili nešto drugo, zaista ne znam, ali okrivljavati ljude koji se bore na marketinškom polju je, blago rečeno, smiješno. Zašto sama klijentela uopšte bira fotografe koji se promovišu na internetu, a ne fotografe koji su registrovani sa svojim radnjama? Možda se tu ipak ne radi o pitanju legalnosti, već o kvalitetu usluge, odnosno znanju koje neko nudi ili ne nudi", kaže Lizdek.
I Lizdek i Barukčić se slažu da bi svi oni koji se ozbiljno bave ovim poslom trebali izmirivati obaveze prema državi, ali problem je u tome što zakon ne tretira takozvane freelancere pa se oni kao takvi ne mogu registrovati i plaćati porez.
"Mislim da niko od tih ljudi ne bi pobjegao da plati državi ono što treba, ali naš porezni sistem ne prepoznaje sistem samouposlene osobe ili samouposlenog kreativca koji će biti u stanju platiti porez da li po obavljenom poslu u odnosu na količinu zarađenog novca ili paušalno. Neprimjenjiva je situacija da freelance fotograf sa sobom nosi fiskalni uređaj, to bi bilo stvarno smiješno", zaključuje Barukčić.
