On je naveo kako je na Kubi bio pet puta dok je bivši predsjednik bio u punoj snazi i to 1975., 1976., 1978., 1979. i 1983. godine.
"Jednom sam se i rukovao, za vrijeme Samita nesvrstanih, 1979. godine. Izbliza, nije kao na fotografijama ili na filmu. Činio se nižim, stisak ruke mu je mekan, gotovo mlohav, osmijeh pitom, bez ičega teatralnoga. Pomislio sam da bi mu dobro došla dva kupanja i jedno šišanje", napisao je Milić.
Kako kaže, kubanski revolucionar za govornicom je bio zmaj, a prisjetio se frenetičnog aplauz predstavnika dekoloniziranih nesvrstanih država i ponekog uzvika iz klupa Latinoamerikanaca - "rusos si, gringos no".
"Da prijatelji, drugovi i gospodo, da, mi volimo Sovjetski savez. Jer je uz nas, jer nam pomaže. A svi vi, okupljeni ovdje, iz Afrike, Azije, Latinske Amerike, recite mi, ako znate, ijedan oslobodilački pokret koji je Amerika ikada pomagala...", govorio je tada Castro.
Milić navodi da Kuba nije bila siva i dosadna kao Sovjetski blok, ali je bila još siromašnija i s više uvjerenog jednoumlja.
"Sve uz glazbu i ples. Jedna lijepa Castrova osobina je što se nije gizdao, 90 posto života proveo je u uniformi bez odličja, vozio se u jeepu, a mercedese koje je privremeno uvezao za Samit nesvrstanih ekspresno je vratio nakon Konferencije", navodi on.
Kako kaže, Castro je komunist i prosovjet postao prisilno, iz samoobrane jer Amerikanci su mogli podnijeti što je svrgnuo diktatora Batistu, ali nacionalizaciju banaka mu nisu oprostili.
"Uskoro, nova Kuba. Vraćaju se emigranti s Floride. Privatizacija. Korupcija i kriminal. Civilno društvo. Deset političkih stranaka. Komunisti dodaju predznak 'reformirani", pa se, nakon izbornog poraza, pretvaraju u socijaldemokrate. Privatne američke škole. Hiljade malih trgovina koje proždiru veliki robni lanci. Ko se 'snađe', živi triput bolje. Ko misli da će sve ostati isto, živi lošije nego danas. Desetine novih medija, radio i TV postaja na kojima se svađaju oko 'defidelizacije' i 'proamerikanizacije'. Najveća opasnost: Čuvanje socijalnog mira i navike jednakosti po cijenu inostranog zaduživanja koje će se hametice nuditi. Jednoga dana, časopis Time će napisati: Deset godina nakon smrti Fidela Castra, Kuba se vratila u svoje realne okvire. Male zemlje, ograničenoga značaja", napisao je Milić.
