Gorki život Mujića: Hladni zidovi, štala u sobi i očeve ruke koje grade novi dom
Njenih pet članova, uključujući troje male djece, jedu i spavaju u prostorijama punim vlage, mraka koji ne nestaje te namještaja i polica kojima nije mjesto u porodičnom domu. O prostoriji koja je pretvorena u štalu riječi bi bile suvišne.
Mrak je tu jer struje nemaju, a jedna od rijetkih lampi stoji u dnevnom boravku, a koja radi crpeći energiju iz akumulatora postavljenog pored TV-a koji odavno nije upaljen. Imajući to u vidu, Mujići neće pročitati ni ovaj članak jer i da imaju računar, ne bi ga mogli upaliti, a o Wi-Fi tehnologiji da ne pričamo.
Siromaštvo, upornost i kuća koja propada
Otac Mustafa ispred kuće prodaje drva za ogrjev, a kako sam kaže, posla nema već više od mjesec dana, dok su jedina sigurna primanja njima itetako vrijednih 99 konvertibilnih maraka dječijeg doplatka.
"Prodaja drva zavisi od mog zdravlja, od toga da li ih uopće mogu iscijepati te kako ih prebaciti do mušterije ako ih zatraži jer nemam vozilo", priča Mustafa za Klix.ba koji povrh svega ima probleme sa kičmom i stomakom.
"U bivšoj firmi sam radio 12 godina, ali država je takva da bi čovjek morao živjeti njih 200 kako bi imao staž od 50 godina dovoljnih za penziju. Od spomenutog rada u firmi ja imam samo nešto više od pet godina upisanog staža. Za to vrijeme sam slomio leđa i obolio, a sada me čekaju dvije operacije u koje se ne smijem usuditi", objašnjava Mustafa.
Problem sa leđima manifestuje se čestom vrtoglavicom što utječe na bilo kakav pokušaj rada, a pogotovo na bilo kakvu eventualnu ponudu posla jer bi, kako kaže Mustafa, dva dana bio zdrav, dok za treći dan ne bi mogao garantovati.
"Drva uzmem na rizik, pa kad završim sa preradom i prodajom čovjeku dam novac i tako ukrug. Supruga ne radi jer imamo malu djecu koja ne bi mogla da se brinu o sebi, pogotovo ne u ovom mraku", priča Mustafa.
Novi dom, nova nada
Struje nemaju u kući u kojoj žive od kraja 2004. godine, a svjetlo pale akumulatorom kojeg mu napune komšije.
"Kuća nije moja. Tražio sam papirologiju kako bih saznao čija je. U općini kažu da ona pripada Željeznicama, dok starosjedioci kažu da je nekada bila u sastavu škole. Ja sam je održavao koliko sam mogao, ali više ne mogu jer je krov katastrofalan", kazao je Mustafa.
Da ne čeka milostinju i nesreću koja bi ga mogla zadesiti u ruševnoj kući, govori činjenica da je vlastitim rukama počeo graditi novi dom.
"Dobri ljudi i rođaci, kojima se zahvaljujem, prije nekoliko mjeseci su sakupili novac koji sam ja iskoristio za kupovinu placa od jednog duluma na kojem sam uradio ploču te počeo graditi dom od drveta dimenzija 3,5 metra sa 5 metara", ispričao je Mustafa.
Kućica koja je sada Mustafino vlasništvo i u koju planira preseliti sljedeće godine, ima oko 20 kvadrata kako bi njegovoj porodici bilo barem malo bolje nego što je sad.
I upravo u tome leži njegov apel – iako je kuću počeo graditi sam, kupujući materijal vlastitim sredstivma, bilo kakva pristojna kuća zahtijeva novac koji on nema, materijal koji ne može priuštiti i majstore koje ne može platiti.
Ne mogu sami...
"U Bosni i Hercegovini ima puno ljudi kojima je potrebno ono što i meni. Također, ima puno ljudi koji to zloupotrebljavaju pa su građani postali imuni na sve ovo. Ja uvijek mogu da se snađem za vreću brašna, ali poteškoće je u nedostatku sredstava za materijal, jer se zna koliko košta jedno kupatilo koje nisam ni počeo praviti. Pored toga, nedostaju kanalizacija i struja koja mi je najbitnija i koju planiram legalno platiti Elektroprivredi", objašnjava Mustafa koji je inače građevinar, ali koji ističe da bi mu mnogo značila pomoć oko vodoinstalacije, struje, krovne kontrukcije, limarije i slično.
"Ne tražim med nad kašikom, meni je dobrodošlo bilo šta jer sam na nuli. Da mi čovjek donese blok i da mi ga ugradi, da me neko useli, to ne ide. Ja sam zadovoljan i na neugrađenom bloku jer sam spsoban da ga ugradim", zaključio je naš sagovornik poručivši da zainteresovani mogu doći do njega, na adresu Paljevska 10, kako bi sve vidjeli svojim očima i kako bi odlučili da li žele i kako žele pomoći.
S obzirom na sve hladnije dane, njegova supruga nam je poručila kako bi bila zahvalna na jaknama i obući za curice od čega dvije pohađaju 3. i 5. razred osnovne škole.
Mustafa je našoj redakciji dozvolio da podijelimo njegov broj telefona za ljude koji žele direktni kontakt, dok je za druge osobe dobre volje ostavio broj računa. Čak i ako pomoć ne dođe, želja ove mlade porodice da pronađe izlaz ka imalo boljoj budućnosti dovoljno je jaka da bi, kada bi bilo moguće, popalila sva svjetla u domu koji će i večeras biti okupan mrakom.
Telefon: 061/745-698
ili uplata na ime
Mustafa Mujić
Ulica Paljevska 10
Broj transakcijskog računa: 1613 - 0000 - 6283 – 9953
Raiffaisen bank
